Stelin spomenar
Image and video hosting by TinyPic

Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se miješaju utvara i život,
pa nema ni čistog sjećanja
a ni čistog života.

M.Selimović


STELIN SPOMENAR
Veljača 2014.
125.) 04.02.2014. 15. rođendan

Listopad 2013.
124.) 31.10.2013. Sedam

Kolovoz 2013.
123.) 04.08.13. Sjećanja i godišnjice

Svibanj 2013.
122.) 24.05.13. S bloga Vedrane Rudan

Veljača 2013.
121.) 04.02.13. Rođendan koji to više nije

Listopad 2012.
120.) 31.10.12. Još jedan Angelday - šesti

Rujan 2012.
119.) 08.09.12. Tugovanje za Tobom anđele nema kraja

Srpanj 2012.
118.) Remember me

Travanj 2012.
117.) 27.04.12. Vrijeme ne liječi sve rane

Veljača 2012.
116.) 04.02.12. I ti si bila ovdje

Listopad 2011.
115.) 31.10.11. Pet godina kao života
114.) 01.10.11. Prvi dan listopada

Kolovoz 2011.
113.) 04.08.11. Steline bubamare

Srpanj 2011.
112.) 23.07.11. Mojoj Tini za 18. rođendan

Lipanj 2011.
111.) 26.06.11.

Svibanj 2011.
110.) 13.05.11. Sutra je novi dan za izdržati

Veljača 2011.
109.) 04.02.11. Uvijek će padati

Prosinac 2010.
108.) 24.12.10. Samo tebe nema

Studeni 2010.
107.) 21.11.10. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2010.
106.) 31.10.10. Četiri godine bez tebe voljena

Kolovoz 2010.
105.) 01.08.10. U sjaju mjeseca

Srpanj 2010.
104.) 23.07.10. Mojoj Tini za 17. rođendan

Lipanj 2010.
103.) 13.06.10. Sanjala sam te noćas
102.) 06.06.10. Svanulo je još jedno jutro bez tebe

Travanj 2010.
101.) 03.04.10. Nekad i danas

Veljača 2010.
100.) 20.2.10. Stela.. u očima umjetnika
99.) 04.02.10. Danas je tvoj 11. rođendan

Siječanj 2010.
98.) 13.01.10. Nestajanje
97.) 04.01.10. Nije kraj

Prosinac 2009.
96.) 20.12.09. Snijeg je pao Stelice

Studeni 2009.
95.) 15.11.09. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2009.
94.) 31.10.09. Stelina priča
93.) 08.10.09. Njegovanje duše

Rujan 2009.
92.) 30.09.09. Strava

Kolovoz 2009.
91.) 29.08.09. Apple of my eye
90.) 05.08.09. Budućnost potrošena u prošlosti

Srpanj 2009.
89.) 23.07.09. Mojoj Tini za 16. rođendan
88.) 14.07.09. Uspomene

Lipanj 2009.
87.) 29.06.09. Ljeto je
86.) 10.06.09. The Compassionate Friends

Svibanj 2009.
85.) 20.05.09. Ples
84.) 14.05.09. Miješaju se utvara i život

Travanj 2009.
83.) 23.04.09. I opet jagode, i opet bez tebe..
82.) 10.04.09. Što učiniti?

Ožujak 2009.
81.) 30.03.09. What is Normal after your child dies?
80.) 17.03.09. Kao princeza

Veljača 2009.
79.) 26.02.09. Voljena moja..
78.) 04.02.09. Deset godina

Siječanj 2009.
77.) 18.01.09. Snjegović za tebe malena
76.) 13.01.09. Pomozimo maloj Anji
75.) 01.01.09. Dijete sjene

Prosinac 2008.
74.) 23.12.08. Kad zvončići postanu svijeće
73.) 15.12.08. Sretan Božić?.....Kako kome...
72.) 10.12.08. Nema utjehe.....nema
71.) 01.12.08. One life - One chance

Studeni 2008.
70.) 19.11.08. Wish You Were Here
69.) 11.11.08. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2008.
68.) 31.10.08. Angelday
67.) 30.10.08. Presuda
66.) 08.10.08. Ne dam te zaboravu, ljubavi

Rujan 2008.
65.) 24.09.08. Nema pravde
64.) 19.09.08. Devet mjeseci njemu..

Kolovoz 2008.
63.) 31.08.08. Sjećanja
62.) 18.08.08. Modra elegija

Srpanj 2008.
61.) 30.07.08. Balerinke
60.) 23.07.08. Mojoj Tini za 15. rođendan
59.) 16.07.08. Nije tako moralo biti
58.) 01.07.08. Kosa tvoja

Lipanj 2008.
57.) 20.06.08. Gotovo je s osnovnom školom
56.) 09.06.08. Zagrljaj

Svibanj 2008.
55.) 31.05.08. Opet
54.) 20.05.08. Volim te Stela
53.) 16.05.08. Pravda u RH
52.) 11.05.08. Majčin dan
51.) 02.05.08. Život ide dalje - živima

Travanj 2008.
50.) 22.04.08. Zar te više nikad zagrliti neću?
49.) 11.04.08. Istina boli ?
48.) 02.04.08. Možemo li išta učiniti...

Ožujak 2008.
47.) 27.03.08. Potpišite peticiju
46.) 21.03.08. Steline čestitke
45.) 12.03.08. Osjećaj usamljenosti
44.) 01.03.08. Children are not supposed to die

Veljača 2008.
43.) 20.02.08. Ophođenje s ožalošćenim roditeljima
42.) 14.02.08. Stela – poklon tati za Valentinovo
41.) 04.02.08. Stelin deveti rođendan, ali bez Stele

Siječanj 2008.
40.) 24.01.08. Courage
39.) 16.01.08. Teta
38.) 08.01.08. Slon u sobi
37.) 03.01.08. In a moment of peace

Prosinac 2007.
36.) 30.12.07. Još jedna tužna godina
35.) 23.12.07. A gdje sam ja sad
34.) 18.12.07. Ja sam željela živjeti
33.) 10.12.07. Kad očevi žaluju
32.) 05.12.07. Prazna čizmica

Studeni 2007.
31.) 29.11.07. Smrt kao vlastiti izbor
30.) 20.11.07. Pismo Stelici od drage Vesne
29.) 17.11.07. Pahuljice moja
28.) 09.11.07. Gubitak, tuga, djeca
27.) 02.11.07. Hvala prijateljima

Listopad 2007.
26.) 31.10.07. Čekaj me i ja ću doći
25.) 24.10.07. Dani tuge i patnje bez kraja
24.) 16.10.07. Dani sreće
23.) 14.10.07. Ima li pravde
22.) 10.10.07. Tugo moja
21.) 06.10.07. How Do I Live Without You

Rujan 2007.
20.) 29.09.07. Tvoje mjesto je kraj mene, a nema te
19.) 26.09.07. Tužan rođendan
18.) 20.09.07. Ti si pjesmica
17.) 06.09.07. Zvjezdice moja sjajna

Kolovoz 2007.
16.) 30.08.07. You don`t know how I feel
15.) 22.08.07. Srce veće od Svemira
14.) 20.08.07. Vrijeme

Srpanj 2007.
13.) 14.07.07. Neisplakane suze
12.) 06.07.07. Roditeljska bol

Lipanj 2007.
11.) 23.06.07. U živici zečić spava
10.) 12.06.07. Još jedna uzaludna smrt
09.) 08.06.07. Voljeno dijete

Svibanj 2007.
08.) 27.05.07. Što te nema, moja voljena
07.) 08.05.07. Najdraža moja zvjezdice

Travanj 2007.
06.) 30.04.07. Ovdje leži moj mali Anđeo
05.) 13.04.07. Anđele naš mali
04.) 07.04.07. Nedostaješ nam ljubavi

Veljača 2007.
03.) 11.02.07. Osmi rođendan, a tebe nema

Prosinac 2006.
02.) 19.12.06. Sedam sam godina imala
01.) 17.12.06. Mojoj malenoj

Image and video hosting by TinyPic

Od dragog prijatelja:

Iz strasti proistice stvaranje, iz stvaranja patnja.
Strast, stvaranje i patnja su kao kotac sto se beskrajno okrece...


.. rekao je Budha, a ja bih rekao da je Tebe taj kotac nemilosrdo pregazio, no Tvoja je velicina u tome sto si se podigla bez obzira sto znas da si mu jos uvijek na putu ...

Mislimo na Vas i cuvamo Stelu u onom kutku sjecanja koje potice usne da se razvuku u osmjeh.

Pozdrav

S.Š.


If you should see something that should not be here, or the author's name is missing or not correct, please contact me:

malenazvijezdice@net.hr






who's online








OVDJE SU PJESME PISANE ZA STELICU
I PJESME POSVEĆENE
MOJOJ MALOJ ZVJEZDICI
te izabrane pjesme znanih i neznanih autora



Samo ljudi koji mogu snažno voljeti mogu trpjeti i veliku žalost, no ta ista potreba za ljubavlju pomaže im u suzbijanju njihove tuge i liječi ih.

Tolstoj

Image and video hosting by TinyPic..Image and video hosting by TinyPic


Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku....

Dobriša Cesarić

Image and video hosting by TinyPic

Jedan maleni cvijet

Jedan maleni cvijet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.

Jedan maleni cvijet
još nije ni prohodo,
a već je umio sam da se hrani
svjetlošću, zrakom i vodom.

Jedan maleni cvijet
ne zna da čita i piše,
al zna što je život, što je cvijet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković, pjesnik

Image and video hosting by TinyPic

Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Sir Philip Sidney
Preveo: Anđelinović

Image and video hosting by TinyPic

SMRT U KRIVO VRIJEME

Već nestalo si, dijete, korakom hitrim,
a da nisi upoznalo život sneni,
dok mi, stari, u mrežu poznih ljeta zapleteni,
još uvijek kročimo stazama životnim.
Tek pogled i jedan dašak,
Zemljina zraka i svjetlosti dana,
život te dadne samo na časak,
a onda te nađosmo zauvijek uspavana.
U tom dašku i pogledu jednom,
možda se igre i čari
svog života skriše,
dok se ti, prepadnut, od života sakri.
A kad smrt i oči naše jednom ugasne,
možda nam se učini da ne vidješe
ništa više nego oči tvoje.

Hermann Hesse

Image and video hosting by TinyPic

People who are grieving often feel isolated or lonely in their grief. Soon after the loss, social activities and support from others may decrease. As the shock of the loss fades, there is a tendency on the part of the griever to feel more pain and sadness. Well-meaning friends may avoid discussing the subject due to their own discomfort with grief or their fear of "making the person feel bad." They may "not know what to say."
People who are grieving are likely to fluctuate between wanting some time to themselves and wanting closeness with others. They may want someone to talk to about their feelings. Showing concern and thoughtfulness about a friend shows that you care. It's better to feel nervous and awkward sitting with a grieving friend than to not sit there at all.


Anja
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Ponekad se često pitam
zašto smo se uopće sreli,
živjeli skupa i bili sretni.
A sad su nad nama bol, patnja i suze,
i na tebe me podsjećaju bijele ruže.

Na proljeće kad procvate cvijeće,
meni i dalje misli k tebi lete.
I dalje su prisutni bol, patnja i suze,
i na tebe me i dalje podsjećaju,
sad već polako uvenule ruže.

I u kasnu jesen kad lišće padne,
za sve je kasno jer te nema kraj mene.
U meni je i dalje bol, patnja i suze
a na tebe me podsjećaju,
sad već sasvim uvenule ruže.

Hvala Anjinim roditeljima na pjesmici za Stelu.

Image and video hosting by TinyPic

STELI

Na obzoru bijaše izazov.
Život.
Ti, maleni borac, spremna da ga prigrliš..

Na obzoru.
Veliki, mali oblaci.

Željela si skakutati po njima.
Bili su bijeli.
Trebali su to biti TVOJI OBLACI.

Željela si dotaknuti OBZOR.
Malenim ručicama prigliti sunce.
Grijati se na njemu.

Ostvariti svoje snove.
I one TUĐE.

Bila si samo mala djevojčica.
Velikog srca.
I duše narančaste boje.

Nisu ti dali da takneš obzor.
Nisu ti dali da upoznaš svoje oblake.
Nisu ti dali da zagrliš sunce,
Da svojom dušom narančaste boje,
Obojiš svoje snove.

Tvog obzora više nema.
Ni tvojih oblaka.
Nema ni sunca više.

Samo narančasta boja i dalje postoji.
Topla je, razlivena po svima nama.

Zauvijek.

Stelici od Žane

Image and video hosting by TinyPic

Divim se u travi
malenome cvijetu
divim se ptičici
u hrabrome letu.
Divim se suncu
što tako jako svijetli
divim se oblaku
što plavim nebom leti.
Divim se plavim,
krilatim anđelima
divim im se jer
pomažu svima!
Govorila sam tako,
kad sam bila mala,
i sve dok nisam pravi
anđeo postala.

Steli od Paule

Image and video hosting by TinyPic

Sve prolazi samo tuga i bol ostaju zauvijek.
Njihova moć je nemjerljiva,
njihova snaga nadnaravna.
Čini me mrtvom i održava živom.


Snježana V.

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2008.
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Jedna svijeća za preslatku malu Stelu Župančić, koja je poginula na pješačkom, idući u školu, u drugi razred.

Katarina Mihaljević blog

Image and video hosting by TinyPic

"Ako je život patnja
zašto nam ga daju

Ako je život radost
zašto nam ga oduzimaju."


Image and video hosting by TinyPic

Mojoj maloj prijateljici Steli
koju nisam stigla upoznati.
Diana

Image and video hosting by TinyPic

Sandri......uoči 31. listopada (2008)
Tog jesenjeg dana, posljednjeg u mjesecu listopadu 2006. godine, prestalo je kucati srce najmlađeg i najmanjeg bića među našom ljubljenom, voljenom, predragom djecom. Prestalo je kucati Stelino srce.
Napisat ću riječi koje ocrtavaju najveću bol života:

"Kad umre dijete, svijet bi
morao stati i zadrhtati težinom
tuge, dubinom bola.

Zbog toga je srce naše žalosno
zbog toga oči naše potamnješe."


Toga su dana zauvijek potamnjele tvoje oči Sandra jer ih je prekrila bol, jer ih je prekrio očaj i beznađe.
Svijet toga dana nije stao i to je nepravda.

emocija

2009.
Uoči 31.listopada,dana kada je zauvijek prestalo kucati jedno malo srce

Stelinoj mami:

"Sve dok se ne rodimo ne znamo ništa o ljubavi, niti smo u stanju poznavati jad koji se rađa kad nam je oduzmu."

Image and video hosting by TinyPic

emocija

Image and video hosting by TinyPic

sjećanje...

SANDRI Ž. - 31.10.2008.

sjećam se dugih, bez kraja zagrljaja,
i lica djevojčice kao iz snova..
sjećam se, oči mi isplaviše,
u njenim zelenim poput listova..

moje ruke i lice, kao krpe blijede,
i već kroz odijelo naziru se kosti,
ja slijepa sam, iako sve vidim,
ja živim samo od prošlosti...

o prijatelji moji, ja prijatelja nemam,
o stranče, iz sna sinoćnjega,
neću sažaljenja, jer kopnim,
k'o da sam od snijega, k'o da sam od snijega....

Milicza

Bubamara za Stelu od Milice B.
25.01.2010.
P1250006

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2008.
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Teško je reći da te nema više,
sjećanje na tebe nikad se ne briše,
na početku i na kraju
i na zemlji i u raju,
jedno ime, jedna tuga
sjećanje i uspomena duga.

Marija B.

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2008. - Stela Župančić
u našim si mislima Stelice...

Image and video hosting by TinyPic

Poslije svega,
suviše smo ništa
mjehuri snova u nebo odlaze
iza zamagljenog stakla sanjalica plače
Ovo što traje
noć je,
tebe nema......

Neka te čuvaju anđeli....

enika

31.10.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Tužno sjećanje na
malog anđela Stelu Župančić

enika

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2010.
NE

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

Jose Luis Hidalgo

(meni poslala Tessa)

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2010.
Malene zvjezdice

Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu.

jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..

Milicza

Image and video hosting by TinyPic

Anđele mali....
Ti si kao zvijezda,
plavo nebo krasiš
anđeli te čuvaju da se ne ugasiš,
zato nikad nemoj pasti s neba,
jer postoji netko ko tvoj osmijeh treba!
Stelice, FALIŠ NAM!
I PUNO TE VOLIMO!

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

Od Dore
"...ja svakodnevno pišem pjesme za Stelu jer mi daju snagu...iako se često ne mogu suzdržati da ne zaplačem...tužno je to...sjećam se...kako smo se Stela, TIna i ja igrale...kako smo Tina i ja isto godište, uvijek smo pazile na našu malu sestricu i prijateljicu....uvijek je bila vesela i obožavala mi je plesati i recitirati pjesmice...ja sam opet napisala pjesmicu...za moju Stelu..."


OTKAD SI OTIŠLA

Otkad si otišla, pola mene nema,
mislim na tebe svakoga trena...
stopama tvojim sada koračam,
zašto si otišla i danas ne shvaćam...
moje oči više nisu čiste,
suze u njima za tobom vrište...
vrati se da opet bude sve kao prije,
jer sada svatko svoju bol u dubini srca krije...
pitam se, pitam da li me gledaš,
da li polako naše suze u očima tjeraš...
znaš li možda otkud mi sve ove suze,
ali sada shvaćam da sve zbog tebe na mome obrazu puze...
kažu da vrijeme liječi sve rane,
ali zašto onda i sada plačem dok sunce sjajno ne svane?...
ja patim puno za tobom,
jer odnijela si moje srce sa sobom...
otkad si otišla ništa nije kao prije,
koju tajnu tvoj odlazak sa sobom krije?

STELA, VOLIM TE

Stela, volim te.
Tu sam ti rečenicu stalno govorila,
do dana kada si se na vedrom nebu stvorila...
Znaš li da te volim sve više svakim danom,
ali otkad te nema, ostavila si moje srce s velikom ranom...
Ta me rana boli jako,
izliječiti je neće moći baš svatko...
Pokušavam se sjetiti svake tvoje riječi,
jer tvoj glas u mojoj glavi vodi me prema sreći...
Ali šta će mi sreća kad tebe mi nema,
volim te, Stela i to ću ti govoriti svakoga trena...

MALENA MOJA

Malena moja,
voli te puno prijateljica tvoja...
Na tebe misliti nisam prestala,
od dana kada si iz mog života nestala...
Ode mi moja sreća mala,
za sve šta si mi lijepo napravila,
velika ti hvala...
Za tebe da mi se vratiš,
sve bi ja dala...
Volim te, volim,
prijateljice moja mala…

Dora

Image and video hosting by TinyPic

A child who loses a parent is called an orphan, A husband who loses a wife is called a widower, A wife who loses a husband is called a widow, But there is no name for a sister who loses a brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain.


Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic

Zašto?!
Bilo je jutro, počeo je dan
Još vjerujem da je sve ovo samo ružan san,
Tog kobnog dana
u našim srcima zavladala je tama,
u srcu mome malom nastala je duboka rana.

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Sada je anđeo mali,
da je tu sa nama svi bi sve na svijetu dali
Plačem, suze same od sebe idu
Odlazim u miru

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Naljpšem anđelu od Ivane.
Nisam te poznavala, ali
neizmjerno te volim, neopisivo.

Ivana 01.11.08.

Image and video hosting by TinyPic

Bez tebe....

Bez tebe sam ja
nitko i ništa...
Ogromno nebo
bez zvijezda..
Jedan obični
cvijet,bez vode..
Kao mnoštvo
gladnih ljudi,
u potrazi za
hranom...
Traže ju,
ali nje nema..
Tako i ja,kao
izgubljena duša
tražim tebe,
ali tebe mi nema..
Zauvjek sam te izgubila!!!

Ines..

Image and video hosting by TinyPic

Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........

A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

"... Svaki dan bez nje je kao ružan san,
svaki dan živim u nadi da ću se probuditit
i shavatiti da sanjam.
No ovo nije san ovo je najgora stvarnost,
mog anđelčića sada više nema, a ja ga
sanjam da se igra i da me gleda onim
svojim okicama koje su se sjajile od
sreće svaki put kada sam ih pogledala,
ali jednoga su se dana zatvorile,
zauvijek zatvorile...te okice me više
nikada neće pogledati i više nikada
neću vidjeti taj smiješak na tvome licu,
ali živim zato što znam da i ti živiš u
mome srcu i živim u nadi da ćemo
se jednoga dana naći i da ćemo
opet biti zajedno....moj najmiliji anđelu!!..."

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

Večeras promatrah zvjezdano nebo
Toliko je zvijezda bilo puno,
Ali jedna je svijetlila jače od drugih..
Moj se pogled zaustavio na njoj,
Promatrala sam ju i
Divila se ljepoti toj..
A onda mi suze napuniše oči,
Jer tebe se sjetih
U zvjezdanoj ovoj noći..

Kažu da tebe više nema,
Da ne dišeš,
Ne govoriš,
Ne hodaš,
Ne živiš..

I da nema te..

A tako mi nedostaje tvoj glas,
Jer u meni još odjekuju tvoje riječi..
A tako mi nedostaje da sve ti mogu reći,
Da mi duša mže mirno počivati, leći..

Sve mi tvoje nedostaje..

Da li me sada vidiš,
Sa ove zvijezde kojoj se noćas divim?
Da li još uvijek pratiš me budno
i otvaraš mi nova vrata, da sve iskušam i vidim?
Da li me čekaš tamo gore,
Da jednoga dana plovimo nebeskim lađama,
Da se spuštamo niz dugu....?
Gledam noćas u tu zvijezdu sjajnu,
Gledam kako pada, i ostavlja trag na nebu..
Kažu da si i ti pala,
I da ni tebe više nema..
Sve je prolazno,
Ništa ne traje vječno,
Svemu jednom dolazi kraj...
Ali ti ćeš vječno
Kao ova mala zvijezda
Sjat u meni,
Nikada te neću zaboraviti,
U prošlosti ili sjeni..

Kao ova mala zvijezda
na nebu meni draga,
Ti su u mom srcu
ostavila neizbrisiva traga.

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

Nebo ti je sada dom
uživaj u njemu dušom svom.
S malim anđelima igraj se ti,
i nemoj plakati
jer to već radimo mi.
Jer namilijeg anđela
Bog nam nije ostavio,
nitko ne može reći
da je moje srce ponovo sastaviol
To nije Bog napravio.
Ne! To ne može biti,
otkinuo je moju dušu na pola,
i ja mu to ne mogu kriti.
Nebo ti je sada dom.

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

U bolesti i zdravlju
u bogatstvu i u bijedi
tvoj sam anđeo čuvar
U reći i u nesreći
u moći i u nemoći
tvoj sam anđeo čuvar
Da me zovneš, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
vjerni anđeo čuvar
I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavoliš
ko tebe anđeo čuvar
U dobru biti ću dobar
u zlu još dva put bolji
biti ću ja, anđeo čuvar
Da dignem te kad padneš
i ne dam ti da staneš
i podnosim ako ljubiš drugoga
Da te čuvam kao kaplju rose
što sa suncem jutrom nestane
da budem tvoj anđeo čuvar
Da te gledam kada sretna si
da ponesem tugu kada nesretna si
jer tvoj sam anđeo čuvar
Kada napuste te svi, prijatelji nevjerni psi
ja bit ću uz tebe, suzu da ti obrišem
tvoj anđeo čuvar
Kada osjetiš da te nitko ne voli
znaj, da postoji netko kraj tebe
tko te voli, voli najviše na svijetu
tvoj ANĐEO ČUVAR

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

31.10.2007.

Stelice,
danas je prošla godina dana,
i toliko puno ti više nisi s nama..
danas plačemo svi za tobom,
nema te i ne znamo šta ćemo sa sobom..
dušu našu preplavila je tuga,
ti gledaj me sa neba na kojem te nosi duga..
šta da ti kažem, ne znam ni sama,
patimo puno što nisi s nama..
na ovu pjesmu potpisati se neću,
a tebi i tvojima želim samo sreću..
ti znaš tko sam,
jer sa neba me gledaš,
tu bit ću za tebe kada god me zatrebaš..

nepoznati

Image and video hosting by TinyPic

moja mala pjesma za stelicu:

ove me dani tuge vode u
naše stare dane
dane kad si plesala,
kad smo se igrale....
pitam se pitam
jesam li nešto
krivo rekla, napravila,
jesam li ti ikad što zabranila,
sada....
sada....
bih....probdjela milijun noći....
samo da te još jednom
ugledam...
taj jedan trenutak trajao bi kao
vječnost...
samo da te još jednom ugledam....

Marijana iz Pule

Image and video hosting by TinyPic

Svaka tvoja suza,
naša je suza.
Svaki tvoj osmijeh,
naš je osmijeh.
Kad si tužna,
mi smo tužni.
Kad si sretna,
mi smo sretni.
Sjeti se naših ljepih dana,
i lijepih uspomena,
Gore na nebu,srest ćemo se mi,
Više tuge neće biti,i mi
ćemo zajedno sretni biti,,,

Anna

Image and video hosting by TinyPic

Kad me ne bude više
Kad mi tragove isperu kiše,
Ostat će duša da ona živi
Da te i dalje voli i da ti se divi.

Da te prati u tvojoj tuzi,
Da ti bude smiraj u svakoj suzi,
Da te čuva od zla i laži
Da ti samoću noću ublaži.

Da te ponovno uspravi i digne,
Da ti k'o melem u snove stigne,
Da ti vrati osmijeh i da opet budeš sretna,
Da život živiš do zadnjega trena.

Da shvatiš da život vrti se u krugu
Da živiš i sreću i strepnju i tugu,
Da blijeda slika onoga koga nema
Da i to je život, a ne uspomena.

Da se naučiš živjeti s onim što je bilo,
Da stvarnost nije ono što se snilo,
Da sve lijepo iz jučerašnjeg dana
Živi zauvijek duboko u nama.

Zbog mene, zbog tebe, nastavi dalje
Jer samo tako živjet ću i ja,
Gledajuć svijet tvojim očima,
Družeć se s tobom u tvojim snovima.

djevojka s osmjehom

Image and video hosting by TinyPic

Stelica je bila djevojčica mala
ovome svijetu bila je jako draga
bog ju je uzeo nama
i neizmjernu bol ostavio tada
zašto, zašto pitamo se mi
ali kad se bolje zagledamo u nebo vidimo je svi
noću nam nebo svojom dobrotom obasjava
i svakome novome anđelu na nebu put osvjetljava.

Ivana

Image and video hosting by TinyPic

Izgubila sam se u gradu,
čije ulice nemaju imena,
tamo gdje ne postoje karte,
tamo gdje ne postoje putokazi.

Izgubila sam se u gradu
koji nosi ime ljubavi,
a samo glavna ulica ime nosi,
glavna ulica je BOL.

I kad prolaziš tim dugim,
mračnim,
bezimenim ulicama
ne znaš što da osjećaš,
SIGURNOSTI ili STRAH

Strah prema nepoznatom
što se krije iz ugla
i nikad ne znaš što te čeka,
jer ne znaš ime sljedeće ulice.

Znaš samo
da jednom ćeš otići,
a moraš proći kroz glavnu ulicu,
ulicu BOLA, PATNJE i SUZA
i ne znaš što te poslije čeka

...uz vas sam....Ivana

Image and video hosting by TinyPic

ZVJEZDICA
Pogledah noćas u zvijezde
i…vidjeh te tada,
predivnu sa kovrčicama nestašnim
osmijehom predivnim;
u ljubavi cvala si,
pravo srce bila si…
Srce, sa srcem još ljepšim
kojeg nosila si kao mamin dar.
Mamino zlato bila si, znaj
njene ljubavi krasio te sjaj.
I sad kad se u nebo zagledah
tražim najljepšu zvijezdu
jer, ljepotice moja,
ti si najljepši dar neba…
Samo, sada ipak nisi tu
mama ne može mirisati tvoju kosu;
suze padaju jedna za drugom
i kad suza više nema.
Misli lete k tebi
penju se dugama šarenim,
a ti, srce mamino,
pazi na svoje najmilije
čuvaj ih i ljubi sa visina
svojim nevinim usnama

Stelici od Milene

Image and video hosting by TinyPic

I close my eyes,
Then I drift away
Into the magic night.
I softly say
A silent prayer
Like dreamers do
Then I fall a sleep to dream
My dreams of you.

In dreams I walk with you.
In dreams I talk with you.
In dreams you’re mine.
All of the time we’re together
In dreams.

But just before the dawn
I awake and find you gone.
I can’t help it, if I cry.
I remember that you said goodbye.

It’s too bad that all these things
Can only happen in my dreams
Only in dreams
In baeutiful dreams.

Roy Orbinson

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Here With Me
I didn't hear you leave
I wonder how am I still here
I don't want to move a thing
It might change my memory
Oh I am what I am
I'll do what I want
But I can't hide

I don't want to call my friends
They might wake me from this dream
And I don't wanna leave this bed
Risk forgetting all that's been

I won't go
I won't sleep
I can't breathe
Until you're resting
Here with me
I won't leave
I can't hide
I cannot be
Until you're resting
Here with me

By Sarah Brightman

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic

Vrijeme je u oblacima,
a ja sam u njemu...
Zamisli: ne postoji,
a odlucuje o svemu!

Image and video hosting by TinyPic

MOLITVA

Sto htjedoh reci, davno sve sam
U djetinjstvu jos reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat jos mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Sto sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li cemo stici
Na vrhove il past u bezdan
Mi moramo tek ici, ici
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!

O dobri Boze, ako one
Zvijezde sto sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U ocajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oci kao lane,
Od buducih joj dana crnih
Ucini, Boze, svijetle dane!

Sve zvijezde sto joj zivot mrace,
O dobri Boze, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znace
Besanih noci sijede vlasi.
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako neces da ih zgasis
I ako iskusenja treba,
Ti moras, Boze, da je spasis
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj zivot zgadis,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustis ruku na nju,
Spusti je samo da je gladis!

Dobriša Cesarić

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

MOJA MAMA

Sve se okrece oko moje Mame,
sve se okrece zbog ljepote njene:
Tata se okrece,
Zemlja se okrece,
Sunce se okrece
A Mama se okrece samo oko mene .

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic

KĆERKICE

Davno,
Bile smo prijateljice.
Do kobnog trena
Te proklete noći.

U tmurno jutro,
Iz sna me prenuo
Oštar zvuk.
Drhtav glas
Sa druge strane:
«Mrtva je.»

Mislila sam
Ta šala je,
Nazvala svoje.
Kao oštrica,
Rasparale me riječi:
«Istina je.»

Pala sam
U suzama gorkim.
Preklinjala Boga
Da se iz more probudim.

U dvorani svijetloj,
Toga dana,
Bezbroj svijetla svijeća
I bjeline cvijeća.

Teškim korakom,
Shrvana od boli,
Prilazim tvom
Tronu pobjedničkom.

Tako lijepa,
U idili cvijeća,
Poput princeze kakve
Očuvanog tena.

Pred tobom,
Hrabrom ratnicom,
Ja sićušna
Slamam se poput
Srca napola slomljena.

Uz bolne jecaje
Suze moje
Umivaju blijedo lice tvoje.

Zadnji puta
Želim te dotaknuti.
No ruke su mi tako teške.

Skupim svu snagu,
Pogladim te
Po licu ledenom,
Dajem ti zadnji poljubac
Uz bolni vapaj.

Slomljena,
Pratim te do
Vječnog
Tihog Doma tvog.

Bacam ti ružu…
I trčim…

Tvoj osmijeh,
Tvoj miris,
Vedrina tvojih sjajnih očiju…
Ništa od toga,
Ne hrabri me svakim novim danom.

Ali ti,
Anđelčiću moj,
Živiš sa mnom,
U srcu mom shrvanom,
Do trena
Ponovnog susreta,
Vječna zvijezdice Stelice.

tuzna

Image and video hosting by TinyPic

I Grieve

it was only one hour ago
it was all so different then
there's nothing yet has really sunk in
looks like it always did
this flesh and bone
it's just the way that you would tied in
now there's no-one home

i grieve for you
you leave me
'so hard to move on
still loving what's gone
they say life carries on
carries on and on and on and on

the news that truly shocks
is the empty empty page
while the final rattle rocks
its empty empty cage
and i can't handle this

i grieve for you
you leave me
let it out and move on
missing what's gone
they say life carries on
they say life carries on and on and on

life carries on
in the people i meet
in everyone that's out on the street
in all the dogs and cats
in the flies and rats
in the rot and the rust
in the ashes and the dust
life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

it's just the car that we ride in
a home we reside in
the face that we hide in
the way we are tied in
and life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

did I dream this belief?
or did i believe this dream?
now i can find relief
i grieve

Peter Gabriel

Image and video hosting by TinyPic

Izgubljena duša

Želim plakati,
ali suze kao da ne žele poteći.
Skrivam svoju tugu
dok mi srce roni suze i plače.
Zašto je život tako kratak?
Zašto Bog oduzima ljudsko blago?
Zašto umiru oni koji su potrebni drugima?
Moje srce duboko je u sebi zatomilo tugu,
tražeći utjehu i puštajući razum
da skriva sve njegove suze.
Šuteći,
slušam kobne zvukove crne melodije
koju sviraju suze žalosti tražeći utjehu.
Žalost je u trenu obavila sva srca
i kao eksplozija probudila
sve već zaboravljene osjećaje.
Zar je potrebna smrt
da bi nas netko napustio?
Zar je ta duša morala otići
bez povratka i bez oproštaja,
zar je morala napustiti svoje voljene?
Onako mlada,
sa životom pred sobom,
s obitelji koja je živjela s njom i zbog nje.
Zašto je morala umrijeti?
Širila je dobrotu svojim riječima,
svojim pogledom i svojim lijepim likom.
Iako je više nema
u našim srcima
ostavila je neuništiv pečat svoje dobrote
koji nikada neće izbljedjeti.

Andrijana 24.04.08.

Image and video hosting by TinyPic

Malena zvjezdice

petak, 31.10.2014.

31.10. - dan iz pakla

Još jedan u nizu..






- 07:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.03.2014.

Citat iz Vesninog kometara s prošlog posta:

"Da li vam se ikad dogodilo da propustite dati sućut nekome s kime niste baš bliski?
Ja sam sebi to dozvolila,iz vlastitog kukavičluka,i želje da se poštedim tuđe tuge."


Još bih možda mogla ovo razumijeti ako je u pitanju zaista površan odnos.. koji zaista nije prijateljski ili blizak, jer to je tako ljudski, što naravno ne znači da je u redu i da je to poželjno ponašanje te da se može opravdati, no kako znamo ljudski um i mentalitet uglavnom se tome ne čudim, no kad je u pitanju netko za koga si mislio da ti je blizak i kad izostane taj minimum sućuti onda to boli. Pisala sam davno o Stelinoj teti Melindi iz vrtića.. teti koju je Stela obožavala, a teta je sa Stelom provela veći dio njenog života i dobro ju poznavala.. i o tome koliko su mi nedostajale njene uspomene koje se nisu stigle ispričati kad je Stela odlazila iz vrtića.. a u te dane meni je trebalo sve.. sve.. sve.. htjela sam čuti od svih kako se sjećaju Stele.. i sve njene zgode i dogodovštine.. koje kad je sve u redu i život teče normalno jednostavno ostanu nezabilježene.. nesačuvane. Molila sam sve svoje da mi napišu na Stelinu Last memories stranicu svoje uspomene na nju.. NITKO, NITKO TO NIJE UČINIO! Osim jedne kolegice iz susjedne države s kojom sam tada poslovno surađivala i koja je Stelu vidjela jednom u životu. Moje prijateljice.. moja rodbina .. nitko nije napisao niti riječ.

Teta Melinda?

Ona mi je bila posebna bol. I nisam mogla nikako shvatiti zašto mi ne dolazi.. Zašto?.. Kako njoj može biti teže doći nego meni to živjeti.. zašto, zašto?? Nakon nekoliko godina uslijedio je njen telefonski poziv .. razgovor je bio, malo je reći, neugodan.. ne zbog nekih grubih riječi već zbog vjerojatno grča s njene strane i suzdržanosti s moje.. no ipak smo dogovorile da će mi doći .. prošlo je još nekoliko godina od toga i kad već sve to postane besmisleno - iznenadni susret.. susret kojem se teta Melinda nikako nije nadala.. i na kraju zaključak da joj je bilo preteško i da nije znala što reći! Ne znam, meni to nikako nije opravdanje i u svojoj sam duši morala konačno zatvoriti to poglavlje.. te zaključiti da ta ljubav ipak nije bila tako obostrana i tako duboka kako sam ja vjerovala. Teško je kad shvatiš da većini ljudi pa makar ti misliš da su ti bliski ne trebaš baš punim srcem vjerovati. Što reći na „prijateljicu“ koja ti nikad nije otišla na grob tvog djeteta.. zapaliti svijeću na godišnjicu .. nego na taj dan „slavi“ Halloween???
I onda nakon nekog vremena odustaneš, jednostavno ta očekivanja splasnu, a ti ostaneš razočaran do trenutka kad ti vjeru da još uvijek ima dobrih ljudi, vrati netko tko ti nosi tvoju tugu i tvoje srce na dlanu. Poštuje tvoju bol i razumije svaku promjenu ponašanja, netko tko ti nije poznavao tvoje dijete a pamti svaku njenu riječ i osjećaj.. Što reći onda.. Zahvalna sam beskrajno na tim prijateljstvima, jer srećom.. postoje i olakšavaju ovaj pretežak život, čine ga podnošljivim.



~ ~ ~ DUST IN THE WIND ~ ~ ~






- 12:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 04.02.2014.

15. rođendan



Milena moja,
nosim tu tugu i čežnju za tobom kao duboku, crnu rupu.. praznu ali tako tešku evo već godinama.. i nekako hodam.. ali ponekad koljena klecaju i treba mi pomoć.. treba mi zagrljaj da izdržim.... a tvojih ručica nema.. pa nema...
Sad kad je dan na izmaku osjećam grižnju savjesti što sam cijeli dan potiskivala bol.. jer sam morala.. mrzim samu sebe jer osjećam kao da sam te izdala.. nisam ti posvetila pažnju i misli koliko to zaslužuješ.. ne mogu izdržati taj kaos u glavi.. Ti - 15. godina? Kako izgledaš? Što voliš? Što radiš? Što želiš?.......
Očaj, očaj, očaj..
Stela moja.. kako mi beskrajno nedostaješ..






- 07:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.08.2013.

Sjećanja i godišnjice



Voljena moja Stelice,
nižu se dani.. mjeseci i godine.. a bol ne nestaje.
Beskrajno nedostaješ u svakom trenutku koji proživljavamo.. sve je to trebalo s tobom proživjeti..
Nevjerojatna je bila tvoja sreća zbog toga što postojiš.. kako si se samo veselila svakom novom danu.. svojem odrastanju.. i kako bi samo danas uživala u mnogim stvarima...
Neopisivo je teško.. jer u mislima si uvijek nasmiješena i vesela djevojčica.. ponekad izmami onaj mali osmjeh u kutove usana.. a onda sve to prekrije kao najcrnja noć ona strašna misao na to što si morala doživjeti..
Jednostavno se to ne da izbrisati.. i tako se lomim po tisuću puta na dan.. na noć..
I potiskujem.. potiskujem... potiskujem.. a to je tek mora..
Mila moja.. što bi ja dala za tvoj zagrljaj ..

Hvala Ti Milice.. i hvala svima koji se sjećaju Stele s nježnjošću ali i tugom.. Stelica bi tu ljubav znala uzvratiti..



Sutra je godišnjica Josipu Beljanu.. nedavno je bila i Unina.. dolazi i Paulinina.. Antonijina.. preteško.. preteško je bez vas..


- 19:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 14.05.2013.

S bloga Vedrane Rudan:

Daj bubreg!

Roditelji moje generacije nisu svoju deriščad doživljavali poput božanstava koja im svojom dernjavom ukazuju milost. Ne sjećam se da smo mi mlade mame, nisu ni tate , satima analizirali svaki pokret, čin ili osmijeh naše djece. Danas mlade majke I očevi vise na internetu i pokušavaju otkriti kako djecu najbezbolnije uvesti u svijet odraslih.

Savjeti su vrlo jasni. Svoje dijete morate voljeti beskrajno i bezuvjetno. Osluškivati njegove potrebe. Ako ih ne čujete krenite ih pogađati sistemom pokušaja i pogrešaka. Cipele naručite preko interneta iz Londona, neka crknu od zavisti klinci u vrtiću kad vašu princezu ugledaju u tenisicama optočenim poludragim kamenjem.
Instrukcije nisu skupe ako vašem najdražem kućnom debilu pomognu da neradom dođe do petice. Ima li smisla noći o ponoći pustiti svoje dijete bez auta u život? Mogu li današnja fina djeca uopće funkcionirati bez četiri kotača? Što ako beba uđe u auto nekog drogiranog kretena pa je ovaj ubije? Nije li bolje Junaku Našeg Života dati jak auto, neka preživi ako naleti na nešto mekano i toplo što se u krivo vrijeme našlo na trotoaru?
Ako to nešto nakon sraza sa automobilom našeg osamnaestogodišnjeg ljubimca pogine, ili ostane bogalj… Što učiniti ako si mama i ako si tata? Najprije treba izjaviti za novine da je tvome djetetu jako teško. Jest da je pokosilo tri nevine djevojčice vozeći poput luđaka automobil koji nije smio voziti… Jedna curica je mrtva, druge dvije se bore za život ali ni mom malom nije lako. Stalno misli na njih.
Novinari suosjećaju sa jadnim roditeljima jadnog dječaka. Za to su plaćeni. Za suosjećanje sa ubojicom plaćeni su i suci. I sudski vještaci. I psiholozi. I psihijatri. Nema u Hrvatskoj stručnjaka koji neće potpisati kako ubojice koje ubijaju na cesti nisu ubojice, to su samo ljudi koji “izazivaju saobraćajne nesreće u cestovnom prometu”.
Živimo u humanoj zemlji. Zato posebno brinemo o mladim ljudima koji “izazivaju saobraćajne nesreće u cestovnom prometu” zato jer je pred njima život. Tko jebe žrtve. Pred njima je ionako samo grob. Baš smo milosti puni, mi promatrači sa strane.
Milosti su puni i roditelji žrtava. Poluživi, možda živi, dozvoljavaju da se iz njihovog mrtvog djeteta izvuku organi koji će pomoći nekom siročetu da poživi ako na njega automobilom ne naleti tatin i mamin sin. Nemoć nas običnih građana ove gadne zemljice vrišti do neba. Kako možemo, mi kojih nema, pomoći svom srcu da ne pukne kad ugledamo svoje mrtvo dijete na asvaltu?
U novinama gledamo bahatu njušku njegova ubojice. Čitamo odvratne izjave roditelja koji su sve svoje snage uložili da bi svoje dijete pretvorili u bešćutnu životinju. Na sudu slušamo zašto će ga osloboditi bezdušni sudac ili bezdušna sutkinja.
A kad to nešto izađe na slobodu spremno da opet krene u krvavi pohod sve će mu biti oprošteno unaprijed.
Roditelje pobijene djece čije su krvave školske torbe ostale na krvavom asvaltu pamtit ćemo kao dobročinitelje i heroje. U najtežim trenucima u životu smogli su snage i podijelili potrebitima srca, bubrege i oči svoje djece.
Da li bismo živjeli u boljoj zemlji kad bi mame i tate drumskih razbojnika znale da će nakon krvavog uleta njihovog nakota njegovo srce, oči, uši, nos, pluća, bubrezi biti donirani prvom psu lutalici koji se doklati do grma pokraj krvave ceste? Može mu oglodati glavu. Metak neka ispljune.
Linč? Linč!



- 22:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2013.

Rođendan koji to više nije

Danas bi imala četrnaest godina..
Kako preživjeti ovaj dan..
Kako ga provesti???
S uspomenama???
Da se prisjećam tog trenutka kad sam te rodila? Kad sam te prvi put primila u naručje i plakala od sreće.. nježno ti milovala obaze.. i male prstiće.. i čekala da se probudiš.. da me pogledaš.. da se upoznamo.. i zavolimo.. jako, jako najjače. Milo moje djetešce. Moja Stelice.
Da se prisjećam tvog prvog rođendana.. tvojih prvih koraka..
Ili trećeg.. četvrtog.. petog.. kad si mi rekla: "Mama, mogu li ja pozvati i Brunu na rođendan, njega nikad nitko ne zove pa je on žalostan ..". Naravno da je Bruno bio kod nas.. i da je uživao.. a ti si bila presretna..
Da se prisjećam toga kako si se veselila svom odrastanju..
Srećo moja mala.. moje srce je slomljeno i tu više nema pomoći.
Trpim ovaj život.
Volim te ljubavi.
Volim te Stelice..


- 20:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 31.10.2012.

Još jedan Angelday - šesti

A Stelice moja.. naša su srca slomljena, i tu vrijeme ništa ne čini.
Ti si svoj život trebala živjeti..
Sada bi 8. razred bila.. planirala što dalje.. kuda.. kako.. i veselila se svemu novom što ti život nosi.
A tebe već šest godina nema.. a zašto? zašto? zašto?
Ne znam bole li više uspomene koje imam na tebe i o tebi.. jer one su samo podsjetinik što je bilo i kako više nije.. ili to što ih stalno potiskujem.. i "moram zaboraviti" jer .... ah... njima život ide dalje...

Sunce moje, srećo moja, ljubavi moja i živote moje. Stelice moja mila, beskrajno nam nedostaješ...








Pismo majke čije je srce također slomljeno.. a budućnost oduzeta..
Hvala Ti Marija od srca:

"Ovih dana mota mi se po glavi misao, šta bi bilo da je drugačije.
Šta bi pričali da se radi o običnom rođendanu? Znam i onda ja ne bi
imala dodirnih točaka. Ne bih znala čemu se Stelica radovala, ne bih
znala da je voljela plesati i da je voljela život, da je voljela ljude
oko sebe, i da je jako dobro znala procijeniti tko je dobar i tko je
malo manje dobar. Sve to ne bih znala jer se ne bismo nas dvije ni
poznavale, i obje bi bile zbog toga presretne jer smo NORMALNE, imale
bi smo svoje obitelji.

Umjesto toga ja se sjećam jako dobro okidača kada sam pročitala neke
stvari na tvom blogu. Drugi su mi ukazali na njega. Dobro se sjećam da
si nabrojala stvari koje nikada ne bi smjeli reći roditeljima koji su
izgubili djete. Čitala sam što si na pisala a imala sam stvarno
osjećaj kao da čitam vlastite misli. Dobro se sjećam koliko mi je
olakšanje bilo kada sam shvatila toga trenutka da sam u svem tom
ludilu još uvijek normalna, da ima i drugih koji osjećaju isto što i
ja.
Dobro se sjećam našeg prvoga susreta u živo i kave koju smo skupa
poslije popili i pričali o našoj djeci, o prekinutom životu koji se
više nikada nije nastavio. Ostala je praznina i tuga. Dobro se sjećam
i drugih susreta, kako ugodnih tako i onih manje ugodnih ( kada je
donesena presuda za Stelicu). Ja sam taj put prošla nešto prije tebe,
i znala sam kada je sutkinja rekla neke riječi da će danas izreći
presudu. Strašno sam se bojala i za tebe i za Silvija. Bojala sam se
jer sam znala koliko su svi okrutni i bešćutni i koliko bole te
njihove riječi.

Ali i to smo preživjeli skupa. Zašto, kome u inat?
Ovako obje patimo. Ti patiš i za sebe i za mene, a ja patim za sebe i
za tebe. Patim jer znam da ti je preteško kao i onog prvog dana. Da
živiš život koji nisi svojevoljno odabrala, a da ga opet moraš
živjeti. Patim jer ne mogu promjeniti ništa, kako sebi tako i tebi.
Jedina mala mala utjeha mi je što mogu stati uz tebe i stisnuti te i
bez riječi razumjeti tvoju i vašu bol.

Voljela bih kada bih znala da je i ovo što sada živimo samo zbog naše
djece, zbog Stelice, zbog Josipa, da živimo da se sjećamo njih i
uspomena na njih.
Ti i vi ste najviše voljeli vašu Stelicu. Ti si se radovala svakom
njenom koračiću, svakom okretaju, svakoj pjesmici, svakom stisku
ručica oko vrata. Ti si razumjela svaki njen mig i svaku njenu
željicu. Znam mila i razumijem da ti je teško, ali znam da te ne mogu
uvjeriti da će biti bilo šta drugo osim ove boli. Stojim mila uz tebe
i uz vas, i palim svijeću za Stelicu. To je sve što mogu učiniti i
znaj da niste sami, ni danas, ni sutra ni bilo kada.

Anđele mali počivaj u miru!"






Hvala svima koji se Stelice sjećaju.. hvala na vašim SMS porukama... e-mailovima, i dolascima na Stelin ....

Hvala Vam od srca.. moja bi Stelica bila dirnuta.. jer ona je voljela dobre ljude kao što piše Marija..

Stelici od Sare M.



Stelici od njenog razreda..














- 09:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 08.09.2012.

Tugovanje za Tobom anđele nema kraja

Iz Jutarnjeg lista:

Siri Hustvedt: 'Produkti smo svojih gubitaka i radosti. Glupo je nametati pravila tugovanju'

Patološko stanje

Vašu junakinju povrijeđenost dovede do kratkotrajnog psihotičnog poremećaja. Tuga i patnja drugih obično nam brzo dosade. Kako vi gledate na suvremene mantre o oplakivanju i tuzi, koje kažu da te emocije trebamo što prije racionalizirati i zaboraviti?

- Da, istina je, lako nam dosadi tuga drugih. Možda i prelako. Nedavno je izašla knjiga u kojoj dvoje psihijatara pišu o tome kako je suvremena psihijatrija pretvorila tugu u patološko stanje. Vode se pritom svojim dijagnostičkim Biblijama u kojima stoji da tuga nakon šest mjeseci prelazi u patološko oplakivanje. To su gluposti. Za početak, postoje gubici, poput gubitka roditelja ili još strašnije, gubitka djeteta, koji se nikad ne mogu preboljeti. Naravno, s vremenom postaje lakše, ali postoje praznine koje je nemoguće popuniti. Apsurdna mi je ta američka sintagma o “zatvaranju”. Kako ćeš zatvoriti poglavlje koje je nemoguće zatvoriti? Ljudi su produkti svojih gubitaka i radosti. Misterij je zašto se neki lakše nose s gubicima, a drugi teže, ali nametati norme i pravila o trajanju tuge ili bilo koje druge emocije, besmisleno je.







- 07:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.07.2012.

Remember me

05.08.2012.

In memoriam Josip Beljan



Grief never ends,
But it changes.

It’s a passage,
Not a place to stay.

The sense of loss
Must give way
If we are to value
The life that was lived

Grief is not a sign of weakness
Nor lack of faith
It is the price of love.

***************************************************************************************************

01.07.06. - 01.07.12.

Una



Remember me when flowers bloom
Early in the spring
Remember me on sunny days
In the fun that summer brings

Remember me in the fall
As you walk through the leaves of gold
And in the wintertime - remember me
In the stories that are told

But most of all remember
Each day - right from the start
I will be forever near
For I live within your heart

- 08:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 27.04.2012.

Vrijeme ne liječi sve rane

Stelice moja voljena,
Često sam ja ovdje, tiho i na prstima. Dođem, pomilujem te u svojim mislima i kao da sam ti ušla u sobu dok spavaš, poljubila te i ponovo tiho izašla. Ostavim te da spavaš. Da se odmaraš. Dok se opet ne digneš veselo i zvonko kako si samo ti znala. Mogla si pjevati čim bi oči otvorila, koliko si voljela život. Ali to se više nikada neće dogoditi.

Noćas sam sanjala užasan san. Događa se to zapravo često, no najčešće zaboravljam čim jutro svane. Sanjala sam da se družimo ti i ja, moja djevojčice, moja Stelice.. da se šetamo, da pričamo o svemu i da sam opet sretna, no svi me čudno gledaju i misle si kako sam konačno ipak skrenula jer tebe zapravo i dalje nema.. a ja svima govorim da si tu.. i da su oni ludi.

To izgleda dolazi s ovim prolaskom vremena, kada vidiš da polako svima blijede i uspomene i emocije, da su se pomirili s tim da te nema i da nastavljaju svoje živote, s novim “velikim” problemima koji su im jako važni.. Trudim se živjeti tako da ne opterećujem nikoga, da ne pričam o tome koliko sam zapravo očajna i kako mi ništa više nije normalno. Svaki lijep događaj je ujedno i bol…. Velika, velika bol..

Ja sam mama, imam li pravo na to?

I kada skupim novu količinu snage, za nove ciljeve, za to polako i teško koračanje kroz ovakav bijedan život, opet se nešto dogodi što ti kaže: e nećeš..
Više ništa ne donosi ni mrvicu olakšanja, to je možda i ono najgore.. što se više ne mogu niti isplakati pa da nakon toga osjetim bar malo olakšanje. Ta tjeskoba je toliko jaka da stalno imam osjećaj kao da mi slon sjedi na grudima i neda mi disati.

Toliko te silno želim zagrliti Stelice moja, toliko silno čeznem za tobom i za tvojim veselim životom, za tvojim nadanjima i planovima, za tvojom srećom.

Pišu danas novine, kako je jedan očajan otac izumio neki stroj koji će mu omogućiti da prizove svoju voljenu kčer koju je izgubio kao sedamnaestogodišnjakinju u prometnoj nesreći. Kako pokušava uvjeriti sebe i sve oko sebe da komunicira s njom. Pitam se, je li on “prolupao”, pitam se je li uspio uvjeriti sebe u to? I, da li mu je imalo lakše? Te, što kad shvati da mu ni to nije dovoljno? Da to jednstavno nije to…



Ništa ne može zamijeniti sam život. Ništa. Uspomene su tu samo da bi nas mučile. Jer nam stalno govore što smo imali ..

- 09:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 04.02.2012.

I ti si bila ovdje



Trinaest godina bi danas imala.. i bila bi ovdje.. voljela, rasla, smijala se i plakala..
Tina je imala 13 godina kada te izgubila..
Gledajući te fotografije, zamišljam kakva bi mi ti danas bila.. i ne mogu zamisliti. Jednostavno ne mogu. U mom si sjećanju ostala djevojčica ... koja je nestrpljivo čekala svoj osmi rođendan..
Trinaest godina..
Ovih sam dana preljuta na vrijeme.. hladno je.. ledeni vjetar puše.. snijeg pada.. i ja samo mislim kako će mi srmznuti cvijeće koje ću ti donijeti.. a onda se Tina sjetila da je snijeg padao i kada si se rodila..
Zima je.. snjiegu bi se ti veselila.. a ja ga sada mrzim..
Stelice predraga.
To koliko ti nama nedostaješ nema riječi koje bi mogle opisati.



I wanna leave my footprints on the sands of time
Know there was something that, and something that I left behind
When I leave this world, I'll leave no regrets
Leave something to remember, so they won't forget

I was here...
I lived, I loved
I was here...
I did, I've done, everything that I wanted
And it was more than I thought it would be
I will leave my mark so everyone will know
I was here...

I want to say I lived each day, until I died
I know that I had something in, somebody's life
The hearts I have touched, will be the proof that I leave
That I made a difference, and this world will see

I was here...
I lived, I loved
I was here...
I did, I've done, everything that I wanted
And it was more than I thought it would be
I will leave my mark so everyone will know

I WAS HERE


- 00:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.10.2011.

Pet godina kao života



Ovih pet godina bez tebe anđele naš, izgledaju baš kao u stihovima Enesa Kiševića:

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!

I nista te kao ne boli.

2045-ab

Stela moja,
I naravno da sam te noćas sanjala.. u onih par minuta što sam spavala.. Bila si malena djevojčica, oko tri godine, bucmastog i nasmješenog lica, vrtila si se jer si imala haljinicu i ona se vrtila oko tebe.. I samo lice, i slika su mutni nakon buđenja, ali osjećaj koji sam imala u tom trenutku je silno jak. Osjećaj ljubavi i sreće što si moja, što te imam, što si vesela i što si tu kraj mene. Danas ne mogu disati.. ne mogu srce napuniti dahom.. jer ga djelomice nema.. ostalo je s tobom. Zbog boli koju osjećam svaki put kad mislim na tebe, često se trudim odagnati te misli.. za trenutak kada budem spremnija podnijeti bol.. i tako mnoga sjećanja blijede, no današnji dan... Nazvala si me na posao prije nego si krenula u školu.. pitala što da obućeš.. i osjetila mi u glasu da nisam dobre volje.. pitala si me što sam ljuta.. „nisam ljuta“ rekla sam ti.. sve je u redu, budi dobra i pazi se.

Sljedeći telefonski poziv je bio Tinin.........

I onda je sve stalo. Od onda nema više života. Nikad više. Za nikoga od nas. Ne onog života koji smo živjeli i koji je trebao biti.

Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic

Hvala svima koji posjećuju tvoj tihi dom, koji te nose u srcu i koji te ne zaboravljaju.



- 09:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 01.10.2011.

Prvi dan listopada

2097

Sva snaga koju mislim da imam i da sam ju skupila kroz godinu, već sa prvim sekundama prvog dana ovog prokletog mjeseca jednostavno kao da počne curiti na sve strane.. Pukotine postaju sve veće, krhotine moga cijelog bića popuštaju i sva energija počinje hlapiti, a ja kao da počinjem polako umirati. Opet odbrojavanje.. opet iščekivanje.. hoće li ovaj put doći do pomicanja vremenskog tijeka.. do nekog preokreta i iskoraka u realnosti? Do drugačijeg ishoda toga dana.. a ti i ja ćemo se opet držati za ruke, rolati, voziti bicikl, i odlaziti u šetnje.. Voljet ćemo se.. a ti ćeš nasmijana dočekati novi dan i u njemu razveseliti svakoga tko te pogleda... Hoćeš li ovaj put uspjeti doći do svoje škole i svojih prijatelja, prijeći cestu sigurno jer znaš da si na zelenom svjetlu i na zebri.. hoćeš li se vratiti kući i biti sretna.. rasti s nama.. živjeti??? Hoćeš li? Mila moja..

Stela moja..

Viđam ti Saru. Lijepa je.. narasla.. A njene oči.. one su nešto posebno. Uvijek, baš uvijek kad ju vidim priđe mi nježno, s osmjehom na licu i tugom u očima.. kao da mi hoće reći: „I meni nedostaje, jako mi nedostaje.“
Teta Melinda me isto zvala.. obećala je da će mi doći.. donijeti neke tvoje crteže koje je pronašla... još uvijek ju čekam..

Stelice moja..

Toliko toga se promijenilo.. imaš dva mala bratića koji rastu gledajući te samo na slikama.. tvoj prekrasan osmijeh i tople oči.. Nikada neće osjetiti tvoj zagrljaj, nikad se s tobom poigrati, nasmijati..
Ne postoje čuda.. ništa ovu prazninu i bol ne može ispuniti i izbrisati. Osjećam se kao da već godinama nisam udahnula zrak punim plućima i da nosim ogroman teret u grudima.. i težina ne posustaje.. nema ni predaha ni mira. Jednostavno ne mogu vjerovati da te nema.. ne mogu mila moja.


.........................................................................................................................................

02.10.2011.
Tužno sjećanje na današnji dan - Katarina Mihaljević

Katarina 2011

........................................................................................................................................

29.10.2011. In Loving Memory Kata Erceg i Ana Andrijašević

Kata i Ana 2011


- 13:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.08.2011.

Steline bubamare..

stela bubamara 2ab

Netko ti ih uporno krade, mila moja.. tvoje male bubamare.. a ja baš neću odustati.. uvijek ću ti ih donositi..
Moj predivni anđele.. ljeto je i sada bi uživala u svojim školskim praznicima.. seki svojoj društvo pravila.. ova praznina u našim životima je tako duboka i tako glasna..
Ne mogu ja zamisliti da tebe nema.. Stelice moja.

Kolovoz je .. a umjesto sunca i ljetne bezbrižnost.. umjesto odmora od planova, kupanja u moru i ljetne lepršavosti.. suze... suze.. suze... i beskrajna tuga..

In Loving Memory
Josip Beljan 05.08.2007.-05.08.2011.

050811-2a......343593684 small

..................................................................................................

Pretužno sjećanje na današnji dan - Paulina Štimac
28.08.2007. - 28.08.2011.

Paulina 28.08.11.

..................................................................................................

I još jedna besmislena godišnjica.. pretužna..
Antonija Jukić
31.08.2007.-31.08.2011.

yG9t-11N-1

Anđeli naši.. beskrajno nedostajete..

- 22:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 23.07.2011.

Mojoj Tini za 18. rođendan

Image and video hosting by TinyPic

Moja ljubavi, moj živote... danas je tvoj 18. rođendan.
Sva su sjećanja tako čista na taj dan ... tako svježa .... kao da je sve bilo tek jučer.
Sretan ti rođendan.. moja prvorođena..



Vole te mama i tata..

- 00:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.06.2011.

Već danima, baš kao i većina ljudi, pratim sve o nestanku Antonije Bilić, uz naravno i ostale užasne vijesti o stradavanjima u prometu... tome kao da nema kraja.. što ja nikako ne mogu razumijeti ..

Večeras me zaista potresla ta vijest da je monstrum priznao ubojstvo.. jer to je onda tako konačno.. taj trenutak kad ti netko kaže: ne, nije više živa.. sjećam se, na žalost, tog trenutka kada je meni to rekla doktorica koja me dočekala na mjestu užasa..

Tada se sve ruši.. svijet pod nogama propada.. a nebo ti se sruči na dušu i nema zraka, nema više života...

Listam večeras sve novinske članke i na jednom od njih naletim na ovakav podnaslov:

„Antoniju je silovao, zadavio i bacio u Krku i zato NIKAD ne ulazite u auto nepoznatih osoba - NIKAD I NIKAD“

To me podsjetilo na moju Stelu.. i na našu jednu anegdotu.

Pisala sam o tome kako nikada nisam razmišljala da bi joj se išta moglo dogoditi u prometu.. jer je tako dobro znala sve.. i kada se prelazi cesta.. i kako.. ja sam se uvijek bojala da mi ju netko ne ukrade.. pa sam ju učila da nikada ne razgovara s nepoznatim osobama.. da ako ju slučajno netko dotakne da odmah počne bježati i vrištati.. da nikad ne smije ni s kim u auto sjesti bez obzira što joj nudi.. i sve je to mila moja znala ...

Jedan dan me nazvala Sarina mama. Sara je bila Stelina najbolja prijateljica u razredu..

I rekla mi je: „Sandra, daj reci Stelici da smije sa mnom u auto.. htjela sam ju već par puta dovesti kući, usput mi je.. ali je ona rekla - ne hvala.. ne smijem - i nikako ju nisam uspjela nagovoriti.“

Taj dan je padala kiša.. a Stela nije imala kišobran.. kisnula je i hrabro dokoračala doma pješice.

Zašto je Antonija stopirala? Zašto to više itko radi??????

Pa nije tako davno prošlo od kad je i Kristina Šušnjara na takav način stradala.. a ona je čak sjela i s poznatom osobom..

Prestrašno je to sve...

graphic1

Una Varelija.. vrijeme prolazi, ali bol ne odnosi

Image and video hosting by TinyPic

..................................................................................................................
Anamaria Vantić 18 g.

18.07.2011.
Image and video hosting by TinyPic

Još jedan izgubljen mladi život na cesti... nepotrebno.. suludo i besmisleno izgubljen život prekrasne mlade djevojke.. radi nečije bahatosti.. ovo što sam pročitala je beskrajno bolno i tako podsjeća na sve ono što smo i mi prošli..
Neobavještavanje od službenih osoba.. zataškavanje.. prikrivanje.. unaprijed zaključivanje.. branjenje onoga tko je nesreću skrivio.. jer on je živ.. treba ga "spasiti"...
- nije on to htio...
- bio je u totalnom šoku...

UŽAS

Link: Još službeno ne znamo što se zbilo i zašto smo izgubili kćer

- 23:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 13.05.2011.

Suta je novi dan za izdržati

Počela sam pisati u kometarima.... ali se odgovor odužio...

Kako sam?

Jutrom se budim.. otvaram oči i pomislim još jedan dan za preživjeti...

Zatim radim sve što i druge žene i mame rade.. spremam.. peglam.. perem.. kuham.. dočekujem Tinu iz škole.. slušam ju kako je provela dan.. što je novog u njenom životu.. ponekad ju samo gledam i mislim u sebi - kako bi te Stela sad slušala.. upijala sve što ti prolaziš.. kako to doživljavaš... i prema tome razvijala i svoju osobnost....

Znamo doma razgovarati kako bi Stela učinila nešto u nekoj situaciji.. kako bi se ona ponijela.. kako bi reagirala.. i u tim trenucima mi pričamo o njoj kao da je samo privremeno odsutna.. a osjećaj koji se javlja je strah.... bojimo se što to tako dugo traje... zar su već godine prošle a mi ne znamo ni kako sada izgleda, ni što misli, ni što voli..

Onda shvatiš da nikad više.. nikad, nikad, nikad više to nećemo vidjeti.......... pa krene ona oštra bol.. i zgrči se utroba.. zastane dah na trenutak.. a zatim počinje proces zamrzavanja.. stop.. mislit ću o tome kasnije.. odgađam..

Pa krenemo negdje nas troje zajedno.... a osjećaj da smo nešto zaboravili nas prati.. nešto nedostaje.. nismo potpuni.. svi drugi su tu.. svi su tu.. pa te opet pokosi .... zašto??? Zašto naše Stele nema.. nje koja je bila sunce naše obitelji.. naša sreća i veselje.....

Život jednostavno više nije ono što je bio.. i nema nade da će to ikada više biti..

Kažu da nada umire zadnja.. znači dok nje ima - ima i života.. ima se što čekati..

Što kad nade više nema.. kada nema apsolutno ni tračka nade da ću ikada više vidjeti oči svoje Stele.. čuti njen glas i smijeh.. čuti njezine riječi: volim te.. i osjetiti njezine ruke oko vrata...

Što kada te boli i duša i tijelo od silne čežnje..

Ne znam kako sam.. preživljavam.

Evo.. još jedan je dan na izmaku.. sutra je novi za izdržati.

4123ab

- 22:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 04.02.2011.

Uvijek će padati

Image and video hosting by TinyPic



All I Need

Uvijek će padati kiše
U laganim spomenima,
I lišće se kovitlati,
U crnini, do nebesa.

Spustit će se netaknuto,
Na ramena djevojčica
Koje nisu o ljubavi
Posanjale san ni ruže.

Pa će zablistati u nebu
I između zvijezda samih,
Gdje je u tvojim očima
Razapeto moje srce,
I gdje suze od radosti
Kaplju u lišće, u pepeo.

D. T.

Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic

Srećo moja mala.. moja ljubavi, moj živote.. ni danas te nema, da veselo otvoriš oči i nasmiješiš se novom danu.. Dvanaest godina bi mi imala.. šesti razred išla..
Tvoji maleni prijatelji iz 6b su ti bili danas ..
Znaš li što su radili.. planirali su posjet za tvoj rođendan još oko Božića.. i prodavali na školskom sajmu neke svoje sitnice da skupe novac i kupe tebi cvijeće...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Srce mi puca od boli..
Dovela ih je razrednica koja tebe nikada nije ni upoznala.. o Stelice.. mora da je draga i dobra.. sigurno bi ju jako voljela.. ti si znala tako dobro vidjeti tko je dobar a tko nije...
Nedavno sam sasvim neočekivano vidjela i neke fotografije na kojima si ti, a koje nikada prije nisam vidjela... draga moja djevojčica, sretna, nasmijana, vesela ..... u tom trenu uskomešaju se osjećaji do ludila.. pa pogledaj - i tu si bila... i tu bi trebala biti.. ti moraš biti živa.. s nama svima koji te volimo ..... nemoguće, jednostavno je nemoguće da te nema više..

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Vrijeme ništa ne čini kad je ova bol i čežnja u pitanju. Baš ništa..


- 00:03 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 24.12.2010.

Samo tebe nema

PC070108


walking in the air | Upload Music

Svi smo tu mili moj anđele, samo tebe nema.
Kitimo bor ispod tvoje slike.. gledaš nas svojim blagim pogledom punim ljubavi, dobrote i nježnosti.
Ali tako bolno nedostaješ.. sve što sad mogu je sjećati se.. i zamišljati te.. tu .. pored Tine tvoje kako joj pomažeš u dodavanju kuglica.. tu pored mene kako mi pomažeš raditi kolače.. tu za stolom kraj tate..
Kako dočekuješ svoje bake i svoje malene bratiće koji te nikada nisu vidjeli osim na fotografijama.
Znaš li da Š. već zna tko je na slici Tina a tko Tela…
Kada trči po sobi, smije se i viče Tina, Tina.. ja očekujem da i ti od nekud iskočiš… i da ga nasmiješ.. da se s njim igraš.. da se zagrlite I volite…
U ove dane mi odrasli se prisjećamo svog djetinjstva I prepričavamo ga vama najmlađima.. i tako vam stvaramo vaše uspomene. A ti si svoje izgubila. Nikada nećeš odrasti i imati uspomene iz djetinjstva o kojima bi mogla pričati svojoj djeci.
To su moje misli u ove dane….

Image and video hosting by TinyPic........... Image and video hosting by TinyPic

Stvaramo privid normalnog života.. jer veselja u kući više nema.. mira u duši više nema.


- 19:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.11.2010.

Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Nevladine udruge udružene u FEVR (Europsku federaciju žrtava prometa) obilježavaju Dan sjećanja od 1993.g., a UN je proglasila taj dan Svjetskim danom sjećanja 2005.g., pozivajući sve države svijeta da ga obilježe treće nedjelje u studenom.

za blog sjećanje na zrtve prometa 2010

WORLD DAY of REMEMBRANCE
For Road Traffic Victims




- 00:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.10.2010.

Četiri godine bez tebe voljena

PA300360a

Četiri godine su prošle od kada smo te zadnji put vidjeli, dijete naše.
Četiri godine ti ne živiš više.
I dan danas mi bauljamo u tom prokletom snu iz kojeg se nikako probuditi. Jer ovo ne može biti istina, ovo ne može biti java, ovo ne može biti život.
Postali smo promatrači ... život kraj nas ide dalje, a naš stoji.. sve se mijenja, razvija, prolazi, raste, rađa se, cvjeta, budi se.. a mi stojimo i čekamo.
Što čekamo Stelice? Tvoje oči ponovo vidjeti, glas ti čuti.. zagrliti te..
Stojimo, zapeli smo i čekamo.
Kroz nas prolazi jeza, bijes, tuga i bol...

yG9t-11Q-1

Ne mogu zamisliti da si prestala živjeti sa svojih sedam i pol godina, ne mogu se s tim pomiriti i ne mogu se smiriti kad o tome mislim.
Što je sve još bilo pred tobom.. što si sve još trebala postići, vidjeti, osjetiti, doživjeti.. Toliko toga te čekalo, mila moja..
Imam tvoju malu snimku na mobitelu koju je Tina snimila.. tamo te zezala za jednog dečka.. a ti si se samo smijuljila.. Nikada se nećeš zaljubiti.. osjetiti kako je biti mlada žena.. putovati, smijati se.. raditi ono što voliš.. ono čemu bi se veselila..

Umorna sam.... umorna od čekanja čuda koje se neće dogoditi, umorna od čežnje..

Volim te malena.. to sam ti često govorila.. a ti mi uzvraćala: "I ja tebe volim, puno, puno te volim"

....... i voljet ću te dok dišem.......

P8030301-ab

Kad prolaziš iznenada kraj mene
Htio bih te uhvatiti za ruke.
Al se brzo želje moje stišaju:
Ja ugledam ispred sebe anđela,
Te me gleda nestašno i veselo,
I smiješi se, i sitno, sitno korača.
O, oči moga anđela, ogledala sreće!
U vama se nigda, nigda lik moj smiriti neće.

D.T.

Image and video hosting by TinyPic Stelici od Marije i Vlade Beljan

******************************************************************************************************

Četiri godine su prošle, trčeći najbržim trkom i istodobno se vukavši poput magle. No, što je uopće vrijeme onome tko je izgubio? A što tek onome tko je izgubio dijete i nastavio živjeti? Te smrti...
Sebastian Barry, “ Tajno pismo“:
Te smrti, to je kao da nam je tko na dušu položio golemu grudu olova, tako da na mjestu gdje je nekoć bila bestežinska duša, u samom srcu bića, sad počiva tajno i pogubno breme."
emocija

******************************************************************************************************

Malene zvjezdice

Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu
.

jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..
milicza

******************************************************************************************************

Hvala svima na upaljenoj svijeći za Stelu.. na svakom cvijetu za nju.. za svaku misao na nju.. hvala svima koji je se sjećaju....



- 00:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.08.2010.

U sjaju mjeseca

Image and video hosting by TinyPic

Nebesa plove tužna i golema
Sa zvijezdama žutim, ledenim.
Ja lomim ruke umorne, i plačem.

Ja kršim ruke i molim nebesa:
Prelijte mi srce zaboravom.
O, srce moje, ni sna ni sunca nema.

Lutaju trudne noge u beskrajnost:
Ti mjesečino, teška i zelena
Sijaj na moje žalosne, mračne stope.

Dragutin Tadijanović



Samo ti još slike mogu gledati.. i utapati se u tim bolnim uspomenama.
A ja bih dijelila s tobom dan i noć.. mirise i okuse.. boje i zvukove..
..stvarala nove uspomene..
Bez tebe u ovom mom životu sada - boje su sve sive.. glazba me samo muči, i okusi su gorki.
Stela, anđele moj, trebala si mi živjeti..
Za život sam te rodila..
Ne mogu više odlaziti onu hladnu ploču ti gledati..
Ti ne možeš biti tamo, ne smiješ..
Vrati mi živote moj život.. ovako se ne može više.

A znam da moram..
Kažu ljudi da svemu što je lijepo i dobro dođe kraj. Ali dođe kraj i onome što je ružno.. i što je zlo.
Samo što taj kraj ponekad dođe prerano.. a nekad ga nikako dočekati.

Volim te zeleno moje oko.. moja nježna i mila djevojčice.. nedostaješ mi do ludila.

*******************************************************************************************

05.08.2007. - 05.08.2010. – Josip Beljan

I prolaze dani.. i dolaze novi.. i s njima i oni najteži..
i opet i opet i opet..
taj prokleti datum i dan.. koji nam razdire dušu i tijelo..

Image and video hosting by TinyPic

*******************************************************************************************

28.08.2007. - 28.08.2010. - Paulina Štimac

Image and video hosting by TinyPic

*******************************************************************************************

31.08.2007. - 31.08.2010. - Antonija Jukić

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Remember me
.
Remember me when flowers bloom
early in the spring,
Remember me on sunny days
in the fun that summer brings.
.
Remember me in the fall
as you walk through the leaves of gold,
And in the winter - remember me
In the stories that are told.
.
But most of all remember
each day - right from the start,
I will be forever near
for I live within your heart.

*******************************************************************************************

Katarina Mihaljević 02.10.2007. - 02.10.2010.

Image and video hosting by TinyPic

*******************************************************************************************

Ana Andrijašević i Kata Erceg 29.10.2002. - 29.10.2010.

Image and video hosting by TinyPic





- 15:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 23.07.2010.

Mojoj Tini za 17. rođendan

Image and video hosting by TinyPic

Ljetni je dan, sunčan i vruć.. baš kao što je bio i prije točno sedamnaest godina.. a sjećanja su još uvijek tako živa, tako jasna.. Tvoje malo ljubičasto tijelo, tvoj prvi plač i onaj osjećaj preplavljenosti srećom i uzbuđenjem što si konačno tu u mojim rukama.. što si moja.

Ha.. tako se valjda sve mame osjećaju kad rode.. kao da zaborave, da ste vi maleni smotuljci i tatini.. da vas i oni jedva čekaju vidjeti..

Najljepše i najtužnije trenutke života dijelimo s tobom... Danas nisi tu s nama.. prvi put u životu na tvoj rođendan nismo zajedno, i mada znam da si u dobrom i dragom društvu, jako mi nedostaje da te zagrlim snažno..


Sretan ti rođendan Tina



Schoolbag in hand, she leaves home in the early morning
Waving goodbye with an absent-minded smile
I watch her go with a surge of that well-known sadness
And I have to sit down for a while
The feeling that Im losing her forever
And without really entering her world
Im glad whenever I can share her laughter
That funny little girl

Slipping through my fingers all the time
I try to capture every minute
The feeling in it
Slipping through my fingers all the time
Do I really see whats in her mind
Each time I think Im close to knowing
She keeps on growing
Slipping through my fingers all the time

Sleep in our eyes, her and me at the breakfast table
Barely awake, I let precious time go by
Then when shes gone theres that odd melancholy feeling
And a sense of guilt I cant deny
What happened to the wonderful adventures
The places I had planned for us to go
(slipping through my fingers all the time)
Well, some of that we did but most we didnt
And why I just dont know

Slipping through my fingers all the time
I try to capture every minute
The feeling in it
Slipping through my fingers all the time
Do I really see whats in her mind
Each time I think Im close to knowing
She keeps on growing
Slipping through my fingers all the time

Sometimes I wish that I could freeze the picture
And save it from the funny tricks of time
Slipping through my fingers...

Slipping through my fingers all the time

Schoolbag in hand she leaves home in the early morning
Waving goodbye with an absent-minded smile...


- 09:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.06.2010.

Sanjala sam te noćas

Jučer je tvoja Tina plesala.. kao što to radi već godinama.. bilo je tako predivno, tako čarobno .... sve su djevojke bile prezadovoljne .. plakale od sreće .. i Tinino lice bilo je ozareno.. zadovoljno.. a mene su prolazili trnci.. ti to ne vidiš.. ne vidiš svoju seku.

Pa su se misli vratile u prošlost.. na te iste daske gdje su i tvoje nožice cupkale i plesale.. a Tina tebe gledala zadivljeno i sretno što si tako dobra u tome..

Vještica i Avatar

Potpuno su me preplavili osjećaji.. ispremiješani.. uskomešani.. zbunjujući i kaotični .. I gutala sam suze.. skrivala svoje osjećaje i radovala se naravno zajedno s Tinom ...

A onda mi te noć ipak donijela u san. Na kratko. Mutno. Lice ti nije bilo potpuno jasno.. ali to si bila ti.. Krenula sam pred tebe jer si dolazila iz škole.. i to moje bivše osnovne škole.. ne tvoje .. i tvoj je rođendan.. misim da sam imala neki cvijet u ruci ... no ti me nisi vidjela.. već si otrčala na livadu gdje te Tina prihvatila u zagrljaj i podigla iznad zemlje te vrtila i vrtila u zraku, ljubila obraze i vikala ti: stretan ti rođendan. Kosice su vam vijorile i odzvanjao je vaš smijeh.. Htjela sam vam prići.. ali nisam.. samo sam stala i gledala vas.... i plakala.. od sreće i ljubavi.

A sad plačem od jada i bijesa... da sam te bar mogla i ja zagrliti.. samo malo.......nedostaješ nam svima do ludila milo moje...

Moje ljubavi:






19.06.2010. Tužna godišnjica - Marin Zrile

catshhj

1221697g30lfm7tib

01.07.2010. In loving memory - Una Varelija

Image and video hosting by TinyPic


- 15:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.06.2010.

Svanulo je još jedno jutro bez tebe

Probudile su nas tople proljetne zrake sunca, pjev ptica, i grč i tuga, jer i jutros je tvoj krevet prazan, tvoje mjesto za stolom prazno, tvoja roba netaknuta, tvog glasa, smijeha, sreće, radosti i života nema... tebe nema.. a on se ne osjeća krivim..
Umjesto prve kave, na stolu su me čekale novine, čekala me još jedna potvrda o porazu ljudske duše, o nepravdi i besćutnosti, čekala me ova slika i tekst kojeg vam prenosim u cijelosti.

183494-c

Na većinu napisanog nemam komentara ... sve sam već nebrojeno puta rekla..

Vozači iza rešetaka

Večernji list, nedjelja, 06. lipnja 2010. - Marina Borovac

Godinama sam tražio razlog. Sve dok nisam shvatio što je uzrok.. Alkohol.. Imao sam preko dva promila. Dečko, star tek 18, umro je nekoliko dana nakon što sam te 2000. godine naletio na njega. Osuđen sam na dvije godine zatvora. Kaznu smatram primjerenom – izgovorio je u dahu muškarac u četrdesetim dok ga je u prepunoj prometnoj radionici šutke slušala grupa osuđenika, sličnih životnih priča.

Žužić nije došao

Tu, u kaznionici u Lipovici-Popovači gdje je zatvoren, on je jedan od njih 41 osuđenih za kaznena djela iz prometa. U kaznionici u kojoj je za našeg posjeta bilo 258 zatvorenika (a stane ih 260) „prometnjaci“ čine 17 posto zatvorske populacije. I svi su uključeni u poseban tretman koji se već petu godinu ovdje provodi i u koji je dosad bilo uključeno četiristo zatvorenika. Iza rešetaka ih uče poznavanju prometnih propisa, uzrocima nesreća, posljedicama te prometnoj kulturi. Zatvorenici su strpljivi, pažljivo prate nastavu, sudjeluju u individualnim terapijama i kažu da im sve što čuju na predavanjima jako koristi. Opet, otac koji je skrivio smrt vlastitog djeteta uvijek će reći da mu je svejedno koliko i kako traje kazna jer će s krivnjom živjeti ostatak života, kaže načelinca Odjela tretmana Vesna Grečan, prisjetivši se takvog slučaja od prije nekoliko godina. I danas je u Lipovici osuđenik koji je zbog vlastite pogreške izgubio dijete. Njegova žena držala je na prednjem sjedalu u naručju tromjesečno dijete....
Tu je i mladić koji je bio među prvim polaznicima tretmana, kada je 2005. pokrenut. Nakon odsluženja kazne, opet je skrivio nesreću:
- Prvu sam nesreću imao 2001., vraćali smo se s proslave Martinja. Bilo je 22,45 sati, a ja sam imao 1,31 promila. Podletio sam pod šleper i poginuo je moj prijatelj. U komi sam bio 15 dana. Osudili su me na godinu i pol. I onda, kad sam izašao, na istom mjestu na cesti opet sam imao nesreću. Čak je i vrijeme bilo isto – 22,45 sati. Tad je poginuo moj kolega, a ja sam u komi bio 18 dana. I sad sam opet ovdje, osuđen na dvije godine – priča jedan od pet zatvorenika, mladić koji se po evidencijama kaznionice ubraja u specijalne povratnike.
Za razliku od osuđenika s početka priče, koji se ubraja u 40 posto onih što imaju osjećaj krivnje i kajanja, i kritični su prema sebi pa će on zato sudjelovati u programu prevencije što će se provoditi u zajednici te će srednjoškolcima, budućim vozačima, pričati o nesreći koja je u sekundi promijenila i njegov i život obitelji čijeg je sina ubio, ovaj zatvorenik krivnju i kajanje ne spominje.
Tretman traje koliko i kazna i obvezan je za sve koji su ovdje zbog prometa – bilo kao krivci nesreća, bilo da se radi o onima koji su izigrali izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima. Zatvorenici su podijeljeni u dvije grupe i edukacije su jednom tjedno po sat vremena. Ujutro dolaze oni koji ne rade dok izdržavaju kaznu, poslijepodne su radno angažirani – objašnjava autor ovog u nas jedinstvenog projekta, Želimir Franjić, viši stručni savjetnik za tretman po struci defektolog-socijalni pedagog, po čijem se programu od prošle godine radi i u Kaznionici u Valturi, a od ove i u zatvoru u zagrebačkom Remetincu.
Prva je faza programa poznavanja prometnih propisa i tu rezultati nisu baš sjajni. Od 37 testiranih iz jedne grupe nitko nije položio testove za B kategoriju. A među njima, bilo je i pet profesionalnih vozača:
- Nemaju dovoljno znanja. Najveći problem su im križanja, tu je i najveći postotak negativnih bodova. A svaki njihov netočan odgovor može značiti katastrofu na cesti – objašnjava Franjić dok se s projektora na ploči učionice, koju je znakovima upozorenja oslikao jedan bivši zatvorenik, izmjenjuju točni i netočni odgovori. U Lipovici se radi po priručniku HAK-a, koji je kaznionici donirao i simulator vožnje i čiji su stručnjaci, uz psihologe, profesore s Fakulteta prometnih znanosti, stručnjake iz MUP-a i pravosuđa te članove Udruge obitelji osoba stradalih u prometu, vanjski suradnici programa.
I dok Franjić objašnjava da se u drugoj fazi tretmana govori o uzrocima nesreća pa su i među zatvorskom populacijom alkohol i brzina najveći krivci ( njih 31 bilo je pijano, a 10 je prebrzo vozilo), upitali smo dvadesetak zatvorenika koji su došli na predavanje tko je od njih dobio najveću kaznu:
- Žužić. On jedini ima pet godina. Al´ nema ga sad – uzvratiše dok su pogledom tražili Hrvoja Žužića, osuđenog jer je pijan u Velikoj Gorici skrivio prometnu u kojoj je poginula 19-godišnja Ružica Pavić. Taj dan nije došao na terapiju.
Troje je osuđenih na godinu manje od Žužića, a jedan od njih kaže da mu je nakon nesreće izmjereno 2,15 promila:
- Ograničenje je bilo 80. Ja sam vozio 115 na sat. Poginuo je vozač automobila s kojim sam se sudario. Nisam se žalio na kaznu. Ja ću svoje odležati – dodaje.

Vraćao sam se s fešte....

Za, po posljedicama i uzroku, sličnu nesreću jedan je drugi zatvorenik osuđen na dvije i pol godine zatvora:
- Imao sam 2,4 promila. Vraćao sam se s fešte na Krku. Obilazio sam dva automobila, a kad sam vidio da neću uspjeti – prestrojio sam se iza busa. Poginuo je vozač koji je alfom dolazio iz suprotnog smjera. Podletio je pod autobus. Optužili su me i osudili. Mislim da je kazna previsoka jer nisam imao nikakva kontakta s drugim vozilima. Nikada prije nisam bio kažnjavan – priča.
I baš o toj razlici u sudskoj praksi ovdje u Lipovici zatvorenici često razgovaraju i kažu da tako zapravo i sami provode psihološko-prometnu terapiju tijekom koje su neki zaključili da kazna ne ovisi o samom djelu, već o sucima i odvjeticima.
- Bez rekonstrukcije raditi analizu nesreće, to uvijek ide na štetu svakog od nas. Evo, ja se ni malo ne osjećam krivim jer u mom slučaju suci i vještaci nisu odradili svoj posao kako treba. Vozač sam s dugim stažom, nikada nisam ogrebao auto i u mom slučaju nije bilo alkohola. U nesreći zbog koje sam osuđen četvero je poginulih, a 17 teško ozlijeđenih – objašnjava osuđenik koji se po zatvorskim mjerilima ubraja u kategoriju nekritičnih, kakvih je ovdje 20 posto.
I vozač autobusa koji je 2007. godine imao prometnu kod Opuzena, u kojoj je poginulo troje putnika, smatra da je trebao dobiti manju kaznu:
- Puhao je bočni vjetar, a ja to nisam znao. Da jesam, sigurno ne bih išao tim putem. Osuđen sam na dvije godine i šest mjeseci i mislim da to nije primjereno – kaže.

Htio je platiti pogreb

Prigovorit će zatvorenici i zbog već opće poznate boljke hrvatskog pravosuđa – dugotrajnosti sudskog postupka. Na izdržavanju kazne tek sada se nalazi i osuđenik koji je skrivio prometnu još 1998.:
- Suđenje je počelo 2006. Vještak koji nikada nije bio na mjestu nesreće osporio je za mene povoljniji nalaz i ispalo je da je motociklist koji je poginuo išao brzinom od 75 kilometara na sat. A prvi je nalaz govorio da je brzina bila veća, 100 na sat – priča, naglasivši kako mu je žao poginulog.
Kod pomorskih je nesreća, valjda, još i gore. Zamislite, samo jedna osoba u cijeloj Hrvatskoj može raditi vještačenje takvih nesreća – tvrdi zatvorenik, prvi u državi osuđen na zatvorsku kaznu zbog nesreće na moru:
- Bilo je to prije osam godina. Nisam bio pijan. Poginulo je dvoje ljudi koji su bili sa mnom na plovilu. Osudili su me na tri godine zatvora, a nakon žalbe „skinuli“ su mi šest mjeseci – kratko objašnjava.
- Mi ignoriramo sudsku praksu, koja je neujednačena, i zbog prigovora vlastite savjesti prihvaćamo kaznu. Bolesno bi bilo reći da je sa zadovoljstvom izdržavamo, ali zbog vlastite savjesti, jer smo nesreću skrivili svojim ponašanjem, mi se ne bunimo – objašnjava pak drugi, osuđen na dvije godine zatvora:
- Bosiljevo. Loša signalizacija. Jedan i pol promil. Vozio sam nekih 200 metara i skrivio nesreću u kojoj je jedna osoba teško, a jedna lakše ozlijeđena – dodaje.
Među zatvorenicima 40 posto je onih koji žale što se prometna dogodila, ali ipak misle i da je žrtva pridonijela nesreći. Baš u trećoj etapi tretmana osuđenici uče o fizičkim, psihičkim, socijalnim i materijalnim posljedicama nesreće. Za ispriku obitelji žrtve najbolje je vrijeme, kažu stručnjaci, šest mjeseci nakon tragedije, kad prođe vrijeme žalovanja (??????? Ovo je moja opaska.. da mi je samo upoznati tog stručnjaka koji je doživio ovo što smo mi doživjeli i da mu je nakon šest mjeseci prestalo vrijeme žalovanja za vlastitim djetetom..) Sad, koliko je to točno, ovisi od čovjeka do čovjeka. A koliko iskreno, najbolje se kod zatvorenika može procijeniti tek kad izdrže kaznu i kada im glasno izražavanje kajanja i traženja oprosta neće donijeti nikakvu pogodnost – bilo da je riječ o manjoj kazni, uvjetnom otpustu, slobodnom vikendu... Od dvadesetak zatvorenika s kojima smo razgovarali, smo ih je troje reklo da su se išli ispričati:
- Satra sam pješakinju, svoju daljnju rodicu. Vozija sam 119, a ograničenje je bilo 50. Vidija sam osobu u bijeloj jakni, dolazilo je drugo auto, zaslijepilo me i osjetija san udarac. Odma sam zva hitnu i policiju, ali nije joj bilo pomoći. Osuđen sam na tri i pol godine i zbog svoje burne prometne prošlosti, ja se ne žalim. Puno su me puta kažnjavali zbog brzine. Ćaća i mater su išli na sprovod, a ja san nakon sedam mjeseci pružija ruku rodičinom sinu s kojim sam uvik bija dobar. I sad kad se vidimo, kad iden na vikend, pita me kako je u zatvoru – priča osuđeni mladić.
Pokojnog je poznavao i osuđenik koji je htio platiti pogreb svoje žrtve: - Otišao sam njegovim roditeljima i dao im saučešće. Rekli su mi da ne trebam davati novce za sprovod koji je prošao, ali da odem kod žene pokojnog. Njoj sam za dijete, dao 2000 ondašnjih njemačkih maraka i ona ih je prihvatila – govori o svom iskustvu.
No u trećem slučaju, gdje je osuđeni na osmomjesečnu zatvorsku kaznu zatvorsku kaznu išao u posjet mladiću kojeg je teško ozlijedio, oprosta nije bilo: - Došao sam u bolnicu, da se ispričam, ali nije htio razgovarati ni onda ni na sudu – kaže.

Parkiralište je puno

Uza zatvorske kazne osuđenicima se izriče i siguronosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Ali, kojeg li apsurda, ona počinje teći tek nakon odslužene kazne! To znači da osuđeni zbog prometne nesreće mogu voziti dok traje sudski postupak, kad odlaze iz zatvora na vikend ili, oni radno angažirani, na godišnji odmor: Hrvoje Žužić koji suži najvišu kaznu, pet godina, za nesreću u kojoj je poginula Ružica Pavić ne vozi, kažu za vikend. Otac dolazi po njega. Oni koji su na odsluženje kazne došli prije no što je u siječnju ove godine na mjesto ravnatelja imenovan Zvonimir Penić, mogli su ispred kaznionice imati parkiran vlastiti automobil. Ravnatelj Penić zabranio je izdavanje takvih dozvola za novopridošle, iako, zakonski zatvorenici imaju to pravo pa odluče li strogog upravitelja „cinkati“ sucu izvršenja, Penićevo rješenje će vjerojatno biti poništeno, a parkiralište ispred kaznionice puno.




- 12:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 03.04.2010.

Nekad i danas

Scan11003-a..Image and video hosting by TinyPic

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Image and video hosting by TinyPic ... Image and video hosting by TinyPic ... Image and video hosting by TinyPic

P4020062

Hvala dragoj Kristini Dukanović na njenom velikom srcu, na suosjećajnosti i pažnji s kojom radi ove prekrasne aranžmane za tebe, anđele moj.

Nedostaješ nam do bola Stela, i ništa tu prazninu ne može popuniti. U mislima si stalno prisutna.. bez tebe ništa ne radimo.. ti si dio naših života i zauvijek ćeš to biti.

- 17:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2010.

Stela ... u očima umjetnika

Uspomene zaustavljene u vremenu .... pretočene u vječnost...

Crtež – nacrtala Matea, mlada i perspektivna buduća umjetnica

Scan10758abc


****************************************************************************************

Skulptura ZAUVIJEK ZAJEDNO - izradio Drago Papec – slobodan, talentiran umjetnik i naš bloger poznatiji kao Kečo

Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic

P2190202-b

****************************************************************************************


Portret – naslikala naša akademska slikarica Zorica Turkalj

Rođena je 1943. godine u Zagrebu. Na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je u klasi prof. A. Mezdjića. Postdiplomski studij do 1970. pohađala je u majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića. Od 1969. do 1994. priredila je u Hrvatskoj i inozemstvu više od 100 samostalnih izložbi. Vedute Zagreba, Beča i drugih gradova pod njezinim kistom postaju živim organizmima koji sugeriraju ne samo forme već i pulsacije što ih određene sredine emitiraju kao tvarna ali i duhovna obilježja. Svojim ostvarenjima oplemenjuje izvornost viđenog i doživljajnog te kroz upečatljivu percepciju iskazuje suptilna gibanja svog vremena.
Tekst preuzet s Akademija - art.net

Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic...Image and video hosting by TinyPic

P2190002-a

A thousand words won't bring you back,
I know because I've tried.
Neither will a thousand tears,
I know because I've cried.

You left behind my broken heart,
And happy memories too.
But I never wanted memories,
I only wanted you



- 21:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.02.2010.

Danas je tvoj 11. rođendan

Image and video hosting by TinyPic ******* Image and video hosting by TinyPic

Kako se „slavi“ rođendan djeteta kojeg nema? Kako proživjeti taj dan? Što da radim s uspomenama na one predivne trenutke tvog rođenja... svojih suza radosnica i tvog plača života...

Image and video hosting by TinyPic ******* Image and video hosting by TinyPic *****

Danima razmišljam kakvo cvijeće da ti donesem..... a što to tebi znači.... Ti si danas trebala biti sretna u svojoj obitelji, veseliti se od ranog jutra... odnijeti nešto slatkiša u razred i počastiti prijatelje... Stalno te pokušavam zamisliti kako bi mi izgledala na današnji dan... 11 godina..... kako bi se promijenila... što bi sad voljela, što bi željela.... čemu se veselila.

Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic

A ništa, ništa ne mogu učiniti, ništa promijeniti, nema popravnog ispita, nema druge šanse, nema izuzetka.... zašto nema?
Zašto ne mogu ponuditi svoj život za tvoj? Zašto ne postoje čuda koja bi pomogla ispraviti nepravdu života? Mučim se pitanjima, molbama, preklinjanjima.. a odgovora nigdje.....ni od kuda. Ništa se ne događa..... sve je mrtvo.

Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic

Kad se samo sjetim koliko si ti u sebi imala ljubavi za sve nas, kad se sjetim koliko si se radovala svom odrastanju, svom životu i svemu onome što ti možeš u njemu napraviti..


Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic ***** Image and video hosting by TinyPic

Šta da radim s tim uspomenama? Šta da radim s boli koju one izazivaju? Što da radim s ovom prazninom...... i s onom jezom koju osjećam svaki put kad prelazim cestu.. jer ne mogu izbjeći tu sliku.... tebe i tvog pokušaja da samo prijeđeš cestu na putu u školu.... i s onim vriskom kojeg bi u tom trenutku ispustila.... da dopre do dubine Svemira.... da ga zatrese, da ga posrami......

P2030153-b


Bili smo kod tebe anđele naš...

P2040094-a

Ostala sam na trenutak sama s tobom..... došlo mi je da ti pričam..... kako je tvoja Tina danas u školi odgovarala hrvatski....lektiru.... čitala je -"Život je san", i nije samo ona odgovarala već još jedna kolegica iz razreda... pričali su o radnji i likovima.... pitao je profesor koliko ima ženskih likova u drami - dva...... svaka od njih je trebala pričati o jednom liku... kolegica je pričala o Rosauri.......a tvoja Tina o Steli.......

Dobila je peticu...

Tako te želim vidjeti, tvoje prekrasno lice.... tvoje oči, čuti ti glas ljubavi mala..
Mila moja......

- 04:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 13.01.2010.

Nestajanje

Jučer.....
na još jednom mjestu si (kako bi rekao Thomése) ...umrla....
na mjestu gdje sam provela zadnjih osam godina......
i tome je došao kraj....
treba očistiti tragove postojanja i tvoga i moga....

Gledala sam u ekran na kojem je slika tebe i seke...... ispred ekrana dva mala okvirića sa slikama.... na jednom Tina i ti na tvoj prvi rođendan.....u drugom TI...nasmiješena, sretna, lijepa..........živa.....

Image and video hosting by TinyPic..Image and video hosting by TinyPic

Imala sam u računalu moj mali folder PRIVATNO.....
tvoja pisma tetama u vrtiću.... plan za organizaciju rođendana... igre koje će se igrati.... pjesme koje će se slušati, podjela nagrada... pozivnice, čestitke.... pa folder: My Pictures.... Stela i Tina.. na moru... u vrtiću, u školi, na izletu...kod kume Zdenke.....

sve je to nestajalo jedno po jedno sa suzama u očima i bez zraka u plućima ..... pod tipkom DELETE.

Iz ladice sam izvadila tvoje bojice, flomastere, škare......
Koliko si puta tu sa mnom bila i „radila“..... najčešće ljeti, kad nisi išla u vrtić ili školu... pa smo zajedno na pauzu odlazile .... na sok ili sladoled .....

Koliko si mi puta u krilo sjela i rekla ......volim te....

Ta su sjećanja tako silno jaka da me preplavljuje bol do koštane srži..

Volim te.... koliko to dugo nisam čula od tebe...... i nikad više neću...

Na kraju sam maknula i sliku s desktopa.... stavila neku s motivom prirode......
uzela ova dva mala okvirića sa slikama, stavila ih u torbu i otišla.. .

Osjećam se kao da sam ponovo nešto izgubila....... kao da tome nema kraja......

Sada na žalost imam previše vremena... misli i uspomene mi se stalno vraćaju.... dolazi još jedan tvoj rođendan...

Neki dan sam vidjela i tvog Matiju ...... nakon dugo vremena ....narastao je....ide u peti razred .....

Image and video hosting by TinyPic.......Image and video hosting by TinyPic

Rijetko (na sreću) viđam tvoje iz razreda, toliko i tako rijetko da osim Sare, Nine, Patrika i Antonije, mislim nikoga više ne bi ni prepoznala...
A možda je i bolje tako....... zapravo sigurno je bolje tako.... Ne znam kako bi to sve izdržavala.

Strašno mi nedostaješ .... ali to su tako slabe riječi za ono što ja osjećam.


- 14:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.01.2010.

Nije kraj

Host unlimited photos at slide.com for FREE!


Nije kraj

Nije posljednji trenutak, trenuci uvijek idu dalje, smrt nema kraja. Ona samo stalno uzima druge oblike.

~~~~~~~~Prvo umire u našim rukama, postane teža nego što je ikad bila (jer nema više ničega što je nosi, nema duše s krilima da bi njeno tjelešce stalno vrtjela uvis protiv sile teže.) Ono što ju je držalo preneseno je na nas. Sada je mi moramo držati. To nas čini težima. Ili nas nosi? Postajemo li lakši? Umiranje će nas naučiti. (Umiranje: druga riječ za vrijeme.)

~~~~~~~~A u međuvremenu ona mirno umire. U svome sve hladnijem i ukočenijem tjelešcu, ali i kod kuće (gdje u tom trenu nikog nema): u svojoj dječjoj sobi, svojoj odjeći, svojoj bočici i svojim stvarčicama, u svojim fotografijama i svojim slikovnicama, u svojim životinjicama, u svojim dječjim kolicima na hodniku.

~~~~~~~~A onda počinje umirati i vani, i na mjestima na kojima nikad nije bila, u glavama ljudi koje nikad nije vidjela. U glavama koje su se okretale, od srama, od straha od zaraze, od kukavičluka. U glavama u kojima je porečena i tiho ubijena.

~~~~~~~~No prije svega umire u nama. Tamo gdje je zamišljena, tamo mora umrijeti. No nemoguće je i bit će nemoguće ne misliti je. Zbog toga na kraju više neće biti mjesta na kojem nije umrla.

~~~~Tek je počelo. Ostao joj je najmanje još jedan život.~~~~



"Dijete sjene" - P. F. Thomése


glitter-graphics.com


- 15:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2014  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga
Mojoj zvjezdici
04.02.1999. - 31.10.2006.

Image and video hosting by TinyPic

...oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:

SEDAM SAM GODINA IMALA,
NI MRAVA NISAM ZGAZILA.
TAKO SAM MALO ŽIVJELA,
I TAKO MALO VIDJELA,
A SVEMU SAM SE DIVILA...


Memorial box
Stelica na internetu:

Stelina -Last memories- stranica

Image and video hosting by TinyPic

Ovo je stranica na kojoj će, ako to žele (a ja bih to voljela), oni koji su Stelu poznavali ostaviti zapisana svoja sjećanja na nju, zabilježena zauvijek....kao trajnu uspomenu da je živjela i da je bila voljena...te da nije zaboravljena
Oni koji ju nisu poznavali, mogu upaliti svijećicu...
Hvala svima na upaljenoj svijećici....


...ostale memorial stranice...
Light a candle
special angels
remembrance book
Jackob Allen memorial site
baby steps
A candle of Love
light a candle
light a candle 2
light a candle
light a candle
Lite a candle
beyond indigo
Facebook
You Tube


...u medijima:
Dnevnik.hr - 31.10.2006.
malešnica 31.10.2006.
malesnica.net 01.11.2006
24 sata - 04.11.2006.
24 sata - 06.11.2006.
24 sata - 02.09.2007.
24 sata - 31.10.2007.
Ptičica - 31.10.2007.
vjesnik - 07.11.2006.
večernji list - 22.03.2008.
Dobri dani - 22.03.2008.
Dnevnik.hr - 24.04.2008.
večernji list - 26.04.2008.
večernji list - 16.05.2008.
24 sata - 31.08.2008.
24 sata - 18.09.2008.
Večernji list - 18.09.2008.
24 sata - 19.09.2008.
24 sata - 16.11.08.


Važno:
UDRUGA OBITELJI OSOBA STRADALIH U PROMETU

FEVR

sigurno voziti
Ivana Nekić
jutarnji - 04.11.2006.
slobodna dalmacija - 06.03.2008.
24 sata - 23.04.2008.
Vozači s najdebljim dosjeima
večernji list 06.06.2010.
Sud ubija drugi put
Ni jednom divljaku još nije poništena vozačka dozvola! - Večernji list 17.08.2010.
Zapisnik sa suđenja OVDJE.

SVJETSKI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE PROMETA
obilježava se treće nedjelje u studenom


WORLD DAY of REMEMBRANCE

U Hrvatskoj se obilježava od osnivanja
Udruge obitelji osoba stradalih u prometu - 2007 god.

2007. - 18. studenog-525 svijeća
2008. - 16. studenog-619 svijeća
2009. - 15. studenog-664 svijeće
2010. - 21. studenog-548 svijeća
2011. - 20. studenog-426 svijeća

Image and video hosting by TinyPic

Blogovi:
emocija
Josip Beljan
Tinin blog
Katarina Mihaljević
Stiv Naglav
Kecholand
promet u gradu
croatian spy team
Kristina Petković
prolaz kroz crveno
Protiv nasilja - blog
Pomozimo dječici živjeti
Pomozimo djeci
Dobro se dobrim vraća

Ima bića koja nitko ne može zamijeniti.
Ona dolaze ko pjesma
koju smo negdje zaboravili
Ona su san bez kojeg smo umirali…
Ako ih izgubimo
Sve smo izgubili.
Ima bića koja nitko ne može zamijeniti


A. Petričević

meni poslala Snježana

P3020143-1a

Image and video hosting by TinyPic

My Mom is a Survivor

"Ona je tamo gdje zavija vuk, gdje snijeg je visok i jedva se hoda. Na silnoj ravni gdje je svečan muk beskrajnih polja i zamrzlih voda."

Image and video hosting by TinyPic

You're a "Yellow Angel" which means you're probably really motherly. You're not like a soccermom or anything but you're protective of those you care for and you'd do anything for them. You're usually the wiser one in your group of friends and you're a good psychiatrist because you've been through a lot of stuff and know the best thing to do in every situation. But you don't take any crud from other people and they respect you for your ability to stick up for yourself and others.

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic

What a Grieving Mother Really Thinks

Written by Kelly Cummings

Hello old friend, Oh yes you know I lost my child a while ago. No, no please Don’t look away And change the subject It’s ok. You see at first I couldn’t feel,
It took so long, but now it’s real. I hurt so much inside you see I need to talk, Come sit with me? You see, I was numb for so very long, And people said, “My, She is so strong.” They did not know I couldn’t feel, My broken heart made all unreal. But then one day, as I awoke I clutched my chest, began to choke, Such a scream, such a wail, Broke from me.. My child! My child! The horror of reality. But everyone has moved on, you see, everyone except for me. Now, when I need friends most of all, Between us there now stands a wall. My pain is more than they can bear, When I mention my child, I see their blank stare.

“But I thought you were over it,” Their eyes seem to say, No, no, I can’t listen to this, not today. So I smile and pretend, and say, “Oh, I’m ok”. But inside I am crying, as I turn away. And so my old friend, I shall paint on a smile, As I have from the start, You never knowing all the while, All I’ve just said to you in my heart.


Pjesmu mi je pronašla draga Vesna,
a ja ju tako dobro razumijem kao da sam
ju sama napisala.
Vrijeme ne liječi bol zbog gubitka djeteta,
samo mi to naučimo skrivati.


Image and video hosting by TinyPic

A Mother's Grief
by
Kelly Cummings

You ask me how I'm feeling,
but do you really want to know?
The moment I try telling you
You say you have to go

How can I tell you,
what it's been like for me
I am haunted, I am broken
By things that you don't see

You ask me
how I'm holding up,
but do you really care?
The moment I start
to speak my heart,
You start squirming in your chair.

Because I am so lonely,
you see, friends no
longer come around,
I'll take the words
I want to say
And quietly choke them down.

Everyone avoids me now,
I guess they don't
know what to say
They told me
I'll be there for you,
then turned and walked away.

Call me if you need me,
that's what everybody said,
But how can
I call and scream
into the phone,
My God, my child is dead?

No one will let me
say the words I need to say
Why does a mothers grief
scare everyone away?

I am tired of pretending
my heart hammers
in my chest,
I say things
to make you comfortable,
but my soul finds no rest.

How can I tell you things
that are too sad to be told,
of the helplessness
of holding a child
who in your
arms grows cold?

Maybe you can tell me,
How should one behave,
who's had to follow
their childs casket,
watched it
perched above a grave?

You cannot imagine
what it was like
for me that day
to place a final kiss
upon that box,
and have to
turn and walk away.

If you really love me,
and I believe you do,
if you really want to help me,
here is what I need from you.

Sit down beside me,
reach out and take my hand,
.......Say :
"My friend, I've come to listen,
I want to understand."

Just hold my hand and listen
that's all you need to do,
And if by chance
I shed a tear,
it's alright if you do to.

I swear that I'll remember
till the day I'm very old,
the friend who sat
and held my hand
and let me bare my soul.


Kelly Cummings
12/8/03

Image and video hosting by TinyPic

Izgubljeni mladi životi
u prometu:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ana Andrijašević 16 g.
Kata Erceg 16 g.

29.10.2002.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nataša Veljanoska 17 g.

14.01.2004.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Una Varelija 24 g.

01.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jadranka 45 g.
i Mihael Matešić 11 g.

28.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Zdenka 49 g. i
Ines Kuhta 15 g.

28.07.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jurica Munđar 14 g.

20.08.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Stela Župančić 7,5 g.

31.10.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ivana Nekić 26 g.

01.11.2006.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Roko Vranješ 12 g.

24.02.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ana Gradištanac 6 g.

10.06.2007
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jasmina Čelica 29 g.

16.06.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Marin Zrile 24 g.

19.06.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Domagoj Nedug 14 g.

06.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Frano Vrdoljak 23 g.

07.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Branimir Vugdelija 24 g.

21.07.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ružica Pavić 19 g.

01.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Josip Beljan 21 g.

05.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Paulina Štimac 9 g.

28.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Antonino Bralo 19 g.

29.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Svjetlana Marunica 32 g.

29.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Antonija Jukić 16 g.

31.08.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Katarina Mihaljević 14 g.

02.10.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Denis Androlić 20 g.

23.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Alen Mušanović 19 g.

23.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Martina Belačić 22 g.

28.12.2007.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Leonarda Jedličko 5 g.

17.03.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ivana Škreb 23 g.

10.04.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Gabrijel Šporčić 13 g.

06.09.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Lara Đerić 14 g.

08.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Josip Tolić 21 g.

08.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Tin Jusufović 7 g.

21.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Danijela K. 25 g.

24.12.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Hrvoje Panđić 21 g.

10.01.2009.
Image and video hosting by TinyPic
Hrvoje je moj rođak

Image and video hosting by TinyPic

Kristijan Prša 20 g.

10.01.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Klara Režek 18 g.

22.06.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Bruno Slapernik 14 g.

30.12.2009.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Martina Škoda 19 g.
Ante Pogorilić 21 g.
Marin Orlić 24 g.

25.04.2010.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ana Lešković 21 g.
Mateja Lešković 21 g.
Ana Đunđek 19 g.

24.07.2010.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anamaria Vantić 18 g.

18.07.2011.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dust In The Wind

I close my eyes,
only for a moment
and the moment's gone.
All my dreams pass
before my eyes in curiosity.
Dust in the wind
All they are is dust in the wind.
Same old song.
Just a drop of water
in an endless sea.
All we do crumbles
to the ground,
though we refuse to see.
Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.

Don't hang on,
nothing lasts forever
but the earth and sky.
It slips away and
all your money won't
another minute buy.

Dust in the wind.
All we are is dust in the wind.
Dust in the wind.
Everything is dust in the wind.

Image and video hosting by TinyPic
The Cord

We are connected,
My child and I,
by An invisible cord
Not seen by the eye.
It's not like the cord
That connects us 'til birth
This cord can't been
seen By any on Earth.
This cord does it's work
Right from the start.
It binds us together
Attached to my heart.
I know that it's there
Though no one can see
The invisible cord
From my child to me.
The strength of this
cord Is hard to describe.
It can't be destroyed
It can't be denied.
It's stronger than any
cord Man could create
It withstands the test
Can hold any weight.
And though you are gone,
Though you're not here with me,
The cord is still there
But no one can see.
It pulls at my heart
I am bruised...I am sore,
But this cord is my
lifeline As never before.
I am thankful that
Angels Connects us this way
A mother and child
Death can't take it away!

~ author unknown ~

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

04.02.2007. Tvoj 8. rođendan
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

31.10.2007. Godinu dana bez tebe
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

04.02.2008. Tvoj deveti rođendan
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

31.10.08. - Dvije godine bez tebe Stela
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

26.12.08.
Image and video hosting by TinyPic

04.02.09. Tvoj deseti rođendan anđele naš, a tebe nema
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

31.10.09. Tri godine bez tebe Anđele
Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

25.12.2009.
PC260007a

04.02.2010. Tvoj 11. rođendan
P2040114-a

31.10.2010. Četiri godine bez tebe voljena
PA310022

04.02.2011. Tvoj 12. rođendan
P2030250a

31.10.2011. Pet godina kao života bez tebe mila
IMG 4439

Host unlimited photos at slide.com for FREE!

Image and video hosting by TinyPic
eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se