Stelin spomenar


Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Ovako se miješaju utvara i život,
pa nema ni čistog sjećanja
a ni čistog života.
M.Selimović




STELIN SPOMENAR

Listopad 2011.
115.) 31.10.11. Pet godina kao života
114.) 01.10.11. Prvi dan listopada

Kolovoz 2011.
113.) 04.08.11. Steline bubamare

Srpanj 2011.
112.) 23.07.11. Mojoj Tini za 18. rođendan

Lipanj 2011.
111.) 26.06.11.

Svibanj 2011.
110.) 13.05.11. Sutra je novi dan za izdržati

Veljača 2011.
109.) 04.02.11. Uvijek će padati

Prosinac 2010.
108.) 24.12.10. Samo tebe nema

Studeni 2010.
107.) 21.11.10. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2010.
106.) 31.10.10. Četiri godine bez tebe voljena

Kolovoz 2010.
105.) 01.08.10. U sjaju mjeseca

Srpanj 2010.
104.) 23.07.10. Mojoj Tini za 17. rođendan

Lipanj 2010.
103.) 13.06.10. Sanjala sam te noćas
102.) 06.06.10. Svanulo je još jedno jutro bez tebe

Travanj 2010.
101.) 03.04.10. Nekad i danas

Veljača 2010.
100.) 20.2.10. Stela.. u očima umjetnika
99.) 04.02.10. Danas je tvoj 11. rođendan

Siječanj 2010.
98.) 13.01.10. Nestajanje
97.) 04.01.10. Nije kraj

Prosinac 2009.
96.) 20.12.09. Snijeg je pao Stelice

Studeni 2009.
95.) 15.11.09. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2009.
94.) 31.10.09. Stelina priča
93.) 08.10.09. Njegovanje duše

Rujan 2009.
92.) 30.09.09. Strava

Kolovoz 2009.
91.) 29.08.09. Apple of my eye
90.) 05.08.09. Budućnost potrošena u prošlosti

Srpanj 2009.
89.) 23.07.09. Mojoj Tini za 16. rođendan
88.) 14.07.09. Uspomene

Lipanj 2009.
87.) 29.06.09. Ljeto je
86.) 10.06.09. The Compassionate Friends

Svibanj 2009.
85.) 20.05.09. Ples
84.) 14.05.09. Miješaju se utvara i život

Travanj 2009.
83.) 23.04.09. I opet jagode, i opet bez tebe..
82.) 10.04.09. Što učiniti?

Ožujak 2009.
81.) 30.03.09. What is Normal after your child dies?
80.) 17.03.09. Kao princeza

Veljača 2009.
79.) 26.02.09. Voljena moja..
78.) 04.02.09. Deset godina

Siječanj 2009.
77.) 18.01.09. Snjegović za tebe malena
76.) 13.01.09. Pomozimo maloj Anji
75.) 01.01.09. Dijete sjene

Prosinac 2008.
74.) 23.12.08. Kad zvončići postanu svijeće
73.) 15.12.08. Sretan Božić?.....Kako kome...
72.) 10.12.08. Nema utjehe.....nema
71.) 01.12.08. One life - One chance

Studeni 2008.
70.) 19.11.08. Wish You Were Here
69.) 11.11.08. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

Listopad 2008.
68.) 31.10.08. Angelday
67.) 30.10.08. Presuda
66.) 08.10.08. Ne dam te zaboravu, ljubavi

Rujan 2008.
65.) 24.09.08. Nema pravde
64.) 19.09.08. Devet mjeseci njemu..

Kolovoz 2008.
63.) 31.08.08. Sjećanja
62.) 18.08.08. Modra elegija

Srpanj 2008.
61.) 30.07.08. Balerinke
60.) 23.07.08. Mojoj Tini za 15. rođendan
59.) 16.07.08. Nije tako moralo biti
58.) 01.07.08. Kosa tvoja

Lipanj 2008.
57.) 20.06.08. Gotovo je s osnovnom školom
56.) 09.06.08. Zagrljaj

Svibanj 2008.
55.) 31.05.08. Opet
54.) 20.05.08. Volim te Stela
53.) 16.05.08. Pravda u RH
52.) 11.05.08. Majčin dan
51.) 02.05.08. Život ide dalje - živima

Travanj 2008.
50.) 22.04.08. Zar te više nikad zagrliti neću?
49.) 11.04.08. Istina boli ?
48.) 02.04.08. Možemo li išta učiniti...

Ožujak 2008.
47.) 27.03.08. Potpišite peticiju
46.) 21.03.08. Steline čestitke
45.) 12.03.08. Osjećaj usamljenosti
44.) 01.03.08. Children are not supposed to die

Veljača 2008.
43.) 20.02.08. Ophođenje s ožalošćenim roditeljima
42.) 14.02.08. Stela – poklon tati za Valentinovo
41.) 04.02.08. Stelin deveti rođendan, ali bez Stele

Siječanj 2008.
40.) 24.01.08. Courage
39.) 16.01.08. Teta
38.) 08.01.08. Slon u sobi
37.) 03.01.08. In a moment of peace

Prosinac 2007.
36.) 30.12.07. Još jedna tužna godina
35.) 23.12.07. A gdje sam ja sad
34.) 18.12.07. Ja sam željela živjeti
33.) 10.12.07. Kad očevi žaluju
32.) 05.12.07. Prazna čizmica

Studeni 2007.
31.) 29.11.07. Smrt kao vlastiti izbor
30.) 20.11.07. Pismo Stelici od drage Vesne
29.) 17.11.07. Pahuljice moja
28.) 09.11.07. Gubitak, tuga, djeca
27.) 02.11.07. Hvala prijateljima

Listopad 2007.
26.) 31.10.07. Čekaj me i ja ću doći
25.) 24.10.07. Dani tuge i patnje bez kraja
24.) 16.10.07. Dani sreće
23.) 14.10.07. Ima li pravde
22.) 10.10.07. Tugo moja
21.) 06.10.07. How Do I Live Without You

Rujan 2007.
20.) 29.09.07. Tvoje mjesto je kraj mene, a nema te
19.) 26.09.07. Tužan rođendan
18.) 20.09.07. Ti si pjesmica
17.) 06.09.07. Zvjezdice moja sjajna

Kolovoz 2007.
16.) 30.08.07. You don`t know how I feel
15.) 22.08.07. Srce veće od Svemira
14.) 20.08.07. Vrijeme

Srpanj 2007.
13.) 14.07.07. Neisplakane suze
12.) 06.07.07. Roditeljska bol

Lipanj 2007.
11.) 23.06.07. U živici zečić spava
10.) 12.06.07. Još jedna uzaludna smrt
09.) 08.06.07. Voljeno dijete

Svibanj 2007.
08.) 27.05.07. Što te nema, moja voljena
07.) 08.05.07. Najdraža moja zvjezdice

Travanj 2007.
06.) 30.04.07. Ovdje leži moj mali Anđeo
05.) 13.04.07. Anđele naš mali
04.) 07.04.07. Nedostaješ nam ljubavi

Veljača 2007.
03.) 11.02.07. Osmi rođendan, a tebe nema

Prosinac 2006.
02.) 19.12.06. Sedam sam godina imala
01.) 17.12.06. Mojoj malenoj



Od dragog prijatelja:

Iz strasti proistice stvaranje, iz stvaranja patnja.
Strast, stvaranje i patnja su kao kotac sto se beskrajno okrece...

.. rekao je Budha, a ja bih rekao da je Tebe taj kotac nemilosrdo pregazio, no Tvoja je velicina u tome sto si se podigla bez obzira sto znas da si mu jos uvijek na putu ...

Mislimo na Vas i cuvamo Stelu u onom kutku sjecanja koje potice usne da se razvuku u osmjeh.

Pozdrav

S.Š.

If you should see something that should not be here, or the author's name is missing or not correct, please contact me:

malenazvijezdice@net.hr

OVDJE SU PJESME PISANE ZA STELICU
I PJESME POSVEĆENE
MOJOJ MALOJ ZVJEZDICI
te izabrane pjesme znanih i neznanih autora



Samo ljudi koji mogu snažno voljeti mogu trpjeti i veliku žalost, no ta ista potreba za ljubavlju pomaže im u suzbijanju njihove tuge i liječi ih.

Tolstoj

..


Želje

Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku....

Dobriša Cesarić



Jedan maleni cvijet

Jedan maleni cvijet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.

Jedan maleni cvijet
još nije ni prohodo,
a već je umio sam da se hrani
svjetlošću, zrakom i vodom.

Jedan maleni cvijet
ne zna da čita i piše,
al zna što je život, što je cvijet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković, pjesnik



Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.

Sir Philip Sidney
Preveo: Anđelinović



SMRT U KRIVO VRIJEME

Već nestalo si, dijete, korakom hitrim,
a da nisi upoznalo život sneni,
dok mi, stari, u mrežu poznih ljeta zapleteni,
još uvijek kročimo stazama životnim.
Tek pogled i jedan dašak,
Zemljina zraka i svjetlosti dana,
život te dadne samo na časak,
a onda te nađosmo zauvijek uspavana.
U tom dašku i pogledu jednom,
možda se igre i čari
svog života skriše,
dok se ti, prepadnut, od života sakri.
A kad smrt i oči naše jednom ugasne,
možda nam se učini da ne vidješe
ništa više nego oči tvoje.

Hermann Hesse



People who are grieving often feel isolated or lonely in their grief. Soon after the loss, social activities and support from others may decrease. As the shock of the loss fades, there is a tendency on the part of the griever to feel more pain and sadness. Well-meaning friends may avoid discussing the subject due to their own discomfort with grief or their fear of "making the person feel bad." They may "not know what to say."
People who are grieving are likely to fluctuate between wanting some time to themselves and wanting closeness with others. They may want someone to talk to about their feelings. Showing concern and thoughtfulness about a friend shows that you care. It's better to feel nervous and awkward sitting with a grieving friend than to not sit there at all.

Anja


Ponekad se često pitam
zašto smo se uopće sreli,
živjeli skupa i bili sretni.
A sad su nad nama bol, patnja i suze,
i na tebe me podsjećaju bijele ruže.

Na proljeće kad procvate cvijeće,
meni i dalje misli k tebi lete.
I dalje su prisutni bol, patnja i suze,
i na tebe me i dalje podsjećaju,
sad već polako uvenule ruže.

I u kasnu jesen kad lišće padne,
za sve je kasno jer te nema kraj mene.
U meni je i dalje bol, patnja i suze
a na tebe me podsjećaju,
sad već sasvim uvenule ruže.

Hvala Anjinim roditeljima na pjesmici za Stelu.



STELI

Na obzoru bijaše izazov.
Život.
Ti, maleni borac, spremna da ga prigrliš..

Na obzoru.
Veliki, mali oblaci.

Željela si skakutati po njima.
Bili su bijeli.
Trebali su to biti TVOJI OBLACI.

Željela si dotaknuti OBZOR.
Malenim ručicama prigliti sunce.
Grijati se na njemu.

Ostvariti svoje snove.
I one TUĐE.

Bila si samo mala djevojčica.
Velikog srca.
I duše narančaste boje.

Nisu ti dali da takneš obzor.
Nisu ti dali da upoznaš svoje oblake.
Nisu ti dali da zagrliš sunce,
Da svojom dušom narančaste boje,
Obojiš svoje snove.

Tvog obzora više nema.
Ni tvojih oblaka.
Nema ni sunca više.

Samo narančasta boja i dalje postoji.
Topla je, razlivena po svima nama.

Zauvijek.

Stelici od Žane



Divim se u travi
malenome cvijetu
divim se ptičici
u hrabrome letu.
Divim se suncu
što tako jako svijetli
divim se oblaku
što plavim nebom leti.
Divim se plavim,
krilatim anđelima
divim im se jer
pomažu svima!
Govorila sam tako,
kad sam bila mala,
i sve dok nisam pravi
anđeo postala.

Steli od Paule



Sve prolazi samo tuga i bol ostaju zauvijek.
Njihova moć je nemjerljiva,
njihova snaga nadnaravna.
Čini me mrtvom i održava živom.

Snježana V.



31.10.2008.


Jedna svijeća za preslatku malu Stelu Župančić, koja je poginula na pješačkom, idući u školu, u drugi razred.

Katarina Mihaljević blog



"Ako je život patnja
zašto nam ga daju

Ako je život radost
zašto nam ga oduzimaju."



Mojoj maloj prijateljici Steli
koju nisam stigla upoznati.
Diana



Sandri......uoči 31. listopada (2008)
Tog jesenjeg dana, posljednjeg u mjesecu listopadu 2006. godine, prestalo je kucati srce najmlađeg i najmanjeg bića među našom ljubljenom, voljenom, predragom djecom. Prestalo je kucati Stelino srce.
Napisat ću riječi koje ocrtavaju najveću bol života:

"Kad umre dijete, svijet bi
morao stati i zadrhtati težinom
tuge, dubinom bola.

Zbog toga je srce naše žalosno
zbog toga oči naše potamnješe."

Toga su dana zauvijek potamnjele tvoje oči Sandra jer ih je prekrila bol, jer ih je prekrio očaj i beznađe.
Svijet toga dana nije stao i to je nepravda.

emocija

2009.
Uoči 31.listopada,dana kada je zauvijek prestalo kucati jedno malo srce

Stelinoj mami:

"Sve dok se ne rodimo ne znamo ništa o ljubavi, niti smo u stanju poznavati jad koji se rađa kad nam je oduzmu."



emocija



sjećanje...

SANDRI Ž. - 31.10.2008.

sjećam se dugih, bez kraja zagrljaja,
i lica djevojčice kao iz snova..
sjećam se, oči mi isplaviše,
u njenim zelenim poput listova..

moje ruke i lice, kao krpe blijede,
i već kroz odijelo naziru se kosti,
ja slijepa sam, iako sve vidim,
ja živim samo od prošlosti...

o prijatelji moji, ja prijatelja nemam,
o stranče, iz sna sinoćnjega,
neću sažaljenja, jer kopnim,
k'o da sam od snijega, k'o da sam od snijega....

Milicza

Bubamara za Stelu od Milice B.
25.01.2010.




31.10.2008.


Teško je reći da te nema više,
sjećanje na tebe nikad se ne briše,
na početku i na kraju
i na zemlji i u raju,
jedno ime, jedna tuga
sjećanje i uspomena duga.

Marija B.



31.10.2008. - Stela Župančić
u našim si mislima Stelice...



Poslije svega,
suviše smo ništa
mjehuri snova u nebo odlaze
iza zamagljenog stakla sanjalica plače
Ovo što traje
noć je,
tebe nema......

Neka te čuvaju anđeli....

enika

31.10.2009.



Tužno sjećanje na
malog anđela Stelu Župančić

enika



31.10.2010.
NE

Noć te uništava da bih te tražio
kao luđak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.

Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne tražeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.

Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

Jose Luis Hidalgo

(meni poslala Tessa)



31.10.2010.
Malene zvjezdice

Moji su tragovi
ostali u tvojem oku.
Moje je srce kucalo pod tvojim,
istim ritmom, istom snagom.
Još te osjećam..i u snu vidim..
Nemoj prestati hodati za mojim tragovima...
Sjećaš li se kako si me vodila
za ruku,
preko livada,
kroz šume,
u parkove,
u školu,
kod liječnika,
u kino,
na koncert,
u kazalište
svuda...posvuda bile smo MI...
Osjetiš li i sada moju ruku u svojoj?..
Sjećaš li se kako je sunce onda
sijalo na moj rođendan?..
Spremi sunce u dušu.
Sjećaš li se prvih cipela, koraka, haljina, špangica, šeširića...
Spremi ih u škrinju uspomena...
Sjećaš li se, slušale smo male ptice kako cvrkuću u grmlju,
Male zvijezde smo gledale kako lebde noćnim nebom...
Spremi male ptice u oku.
Spremi male zvijezde u srcu.

jednoj neutješnoj majci.. umjesto svijeća i cvijeća... prenosim ovdje samo dio mojih misli i snova..

Milicza



Anđele mali....
Ti si kao zvijezda,
plavo nebo krasiš
anđeli te čuvaju da se ne ugasiš,
zato nikad nemoj pasti s neba,
jer postoji netko ko tvoj osmijeh treba!
Stelice, FALIŠ NAM!
I PUNO TE VOLIMO!

nepoznati



Od Dore
"...ja svakodnevno pišem pjesme za Stelu jer mi daju snagu...iako se često ne mogu suzdržati da ne zaplačem...tužno je to...sjećam se...kako smo se Stela, TIna i ja igrale...kako smo Tina i ja isto godište, uvijek smo pazile na našu malu sestricu i prijateljicu....uvijek je bila vesela i obožavala mi je plesati i recitirati pjesmice...ja sam opet napisala pjesmicu...za moju Stelu..."


OTKAD SI OTIŠLA

Otkad si otišla, pola mene nema,
mislim na tebe svakoga trena...
stopama tvojim sada koračam,
zašto si otišla i danas ne shvaćam...
moje oči više nisu čiste,
suze u njima za tobom vrište...
vrati se da opet bude sve kao prije,
jer sada svatko svoju bol u dubini srca krije...
pitam se, pitam da li me gledaš,
da li polako naše suze u očima tjeraš...
znaš li možda otkud mi sve ove suze,
ali sada shvaćam da sve zbog tebe na mome obrazu puze...
kažu da vrijeme liječi sve rane,
ali zašto onda i sada plačem dok sunce sjajno ne svane?...
ja patim puno za tobom,
jer odnijela si moje srce sa sobom...
otkad si otišla ništa nije kao prije,
koju tajnu tvoj odlazak sa sobom krije?

STELA, VOLIM TE

Stela, volim te.
Tu sam ti rečenicu stalno govorila,
do dana kada si se na vedrom nebu stvorila...
Znaš li da te volim sve više svakim danom,
ali otkad te nema, ostavila si moje srce s velikom ranom...
Ta me rana boli jako,
izliječiti je neće moći baš svatko...
Pokušavam se sjetiti svake tvoje riječi,
jer tvoj glas u mojoj glavi vodi me prema sreći...
Ali šta će mi sreća kad tebe mi nema,
volim te, Stela i to ću ti govoriti svakoga trena...

MALENA MOJA

Malena moja,
voli te puno prijateljica tvoja...
Na tebe misliti nisam prestala,
od dana kada si iz mog života nestala...
Ode mi moja sreća mala,
za sve šta si mi lijepo napravila,
velika ti hvala...
Za tebe da mi se vratiš,
sve bi ja dala...
Volim te, volim,
prijateljice moja mala…

Dora



A child who loses a parent is called an orphan, A husband who loses a wife is called a widower, A wife who loses a husband is called a widow, But there is no name for a sister who loses a brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain.






Zašto?!
Bilo je jutro, počeo je dan
Još vjerujem da je sve ovo samo ružan san,
Tog kobnog dana
u našim srcima zavladala je tama,
u srcu mome malom nastala je duboka rana.

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Sada je anđeo mali,
da je tu sa nama svi bi sve na svijetu dali
Plačem, suze same od sebe idu
Odlazim u miru

Ponavljam u sebi nije tako trebalo biti
znam, znam.

Naljpšem anđelu od Ivane.
Nisam te poznavala, ali
neizmjerno te volim, neopisivo.

Ivana 01.11.08.



Bez tebe....

Bez tebe sam ja
nitko i ništa...
Ogromno nebo
bez zvijezda..
Jedan obični
cvijet,bez vode..
Kao mnoštvo
gladnih ljudi,
u potrazi za
hranom...
Traže ju,
ali nje nema..
Tako i ja,kao
izgubljena duša
tražim tebe,
ali tebe mi nema..
Zauvjek sam te izgubila!!!

Ines..



Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........

A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja

nepoznati



"... Svaki dan bez nje je kao ružan san,
svaki dan živim u nadi da ću se probuditit
i shavatiti da sanjam.
No ovo nije san ovo je najgora stvarnost,
mog anđelčića sada više nema, a ja ga
sanjam da se igra i da me gleda onim
svojim okicama koje su se sjajile od
sreće svaki put kada sam ih pogledala,
ali jednoga su se dana zatvorile,
zauvijek zatvorile...te okice me više
nikada neće pogledati i više nikada
neću vidjeti taj smiješak na tvome licu,
ali živim zato što znam da i ti živiš u
mome srcu i živim u nadi da ćemo
se jednoga dana naći i da ćemo
opet biti zajedno....moj najmiliji anđelu!!..."

nepoznati



Večeras promatrah zvjezdano nebo
Toliko je zvijezda bilo puno,
Ali jedna je svijetlila jače od drugih..
Moj se pogled zaustavio na njoj,
Promatrala sam ju i
Divila se ljepoti toj..
A onda mi suze napuniše oči,
Jer tebe se sjetih
U zvjezdanoj ovoj noći..

Kažu da tebe više nema,
Da ne dišeš,
Ne govoriš,
Ne hodaš,
Ne živiš..

I da nema te..

A tako mi nedostaje tvoj glas,
Jer u meni još odjekuju tvoje riječi..
A tako mi nedostaje da sve ti mogu reći,
Da mi duša mže mirno počivati, leći..

Sve mi tvoje nedostaje..

Da li me sada vidiš,
Sa ove zvijezde kojoj se noćas divim?
Da li još uvijek pratiš me budno
i otvaraš mi nova vrata, da sve iskušam i vidim?
Da li me čekaš tamo gore,
Da jednoga dana plovimo nebeskim lađama,
Da se spuštamo niz dugu....?
Gledam noćas u tu zvijezdu sjajnu,
Gledam kako pada, i ostavlja trag na nebu..
Kažu da si i ti pala,
I da ni tebe više nema..
Sve je prolazno,
Ništa ne traje vječno,
Svemu jednom dolazi kraj...
Ali ti ćeš vječno
Kao ova mala zvijezda
Sjat u meni,
Nikada te neću zaboraviti,
U prošlosti ili sjeni..

Kao ova mala zvijezda
na nebu meni draga,
Ti su u mom srcu
ostavila neizbrisiva traga.

nepoznati



Nebo ti je sada dom
uživaj u njemu dušom svom.
S malim anđelima igraj se ti,
i nemoj plakati
jer to već radimo mi.
Jer namilijeg anđela
Bog nam nije ostavio,
nitko ne može reći
da je moje srce ponovo sastaviol
To nije Bog napravio.
Ne! To ne može biti,
otkinuo je moju dušu na pola,
i ja mu to ne mogu kriti.
Nebo ti je sada dom.

nepoznati



U bolesti i zdravlju
u bogatstvu i u bijedi
tvoj sam anđeo čuvar
U reći i u nesreći
u moći i u nemoći
tvoj sam anđeo čuvar
Da me zovneš, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
vjerni anđeo čuvar
I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavoliš
ko tebe anđeo čuvar
U dobru biti ću dobar
u zlu još dva put bolji
biti ću ja, anđeo čuvar
Da dignem te kad padneš
i ne dam ti da staneš
i podnosim ako ljubiš drugoga
Da te čuvam kao kaplju rose
što sa suncem jutrom nestane
da budem tvoj anđeo čuvar
Da te gledam kada sretna si
da ponesem tugu kada nesretna si
jer tvoj sam anđeo čuvar
Kada napuste te svi, prijatelji nevjerni psi
ja bit ću uz tebe, suzu da ti obrišem
tvoj anđeo čuvar
Kada osjetiš da te nitko ne voli
znaj, da postoji netko kraj tebe
tko te voli, voli najviše na svijetu
tvoj ANĐEO ČUVAR

nepoznati



31.10.2007.

Stelice,
danas je prošla godina dana,
i toliko puno ti više nisi s nama..
danas plačemo svi za tobom,
nema te i ne znamo šta ćemo sa sobom..
dušu našu preplavila je tuga,
ti gledaj me sa neba na kojem te nosi duga..
šta da ti kažem, ne znam ni sama,
patimo puno što nisi s nama..
na ovu pjesmu potpisati se neću,
a tebi i tvojima želim samo sreću..
ti znaš tko sam,
jer sa neba me gledaš,
tu bit ću za tebe kada god me zatrebaš..

nepoznati



moja mala pjesma za stelicu:

ove me dani tuge vode u
naše stare dane
dane kad si plesala,
kad smo se igrale....
pitam se pitam
jesam li nešto
krivo rekla, napravila,
jesam li ti ikad što zabranila,
sada....
sada....
bih....probdjela milijun noći....
samo da te još jednom
ugledam...
taj jedan trenutak trajao bi kao
vječnost...
samo da te još jednom ugledam....

Marijana iz Pule



Svaka tvoja suza,
naša je suza.
Svaki tvoj osmijeh,
naš je osmijeh.
Kad si tužna,
mi smo tužni.
Kad si sretna,
mi smo sretni.
Sjeti se naših ljepih dana,
i lijepih uspomena,
Gore na nebu,srest ćemo se mi,
Više tuge neće biti,i mi
ćemo zajedno sretni biti,,,

Anna



Kad me ne bude više
Kad mi tragove isperu kiše,
Ostat će duša da ona živi
Da te i dalje voli i da ti se divi.

Da te prati u tvojoj tuzi,
Da ti bude smiraj u svakoj suzi,
Da te čuva od zla i laži
Da ti samoću noću ublaži.

Da te ponovno uspravi i digne,
Da ti k'o melem u snove stigne,
Da ti vrati osmijeh i da opet budeš sretna,
Da život živiš do zadnjega trena.

Da shvatiš da život vrti se u krugu
Da živiš i sreću i strepnju i tugu,
Da blijeda slika onoga koga nema
Da i to je život, a ne uspomena.

Da se naučiš živjeti s onim što je bilo,
Da stvarnost nije ono što se snilo,
Da sve lijepo iz jučerašnjeg dana
Živi zauvijek duboko u nama.

Zbog mene, zbog tebe, nastavi dalje
Jer samo tako živjet ću i ja,
Gledajuć svijet tvojim očima,
Družeć se s tobom u tvojim snovima.

djevojka s osmjehom



Stelica je bila djevojčica mala
ovome svijetu bila je jako draga
bog ju je uzeo nama
i neizmjernu bol ostavio tada
zašto, zašto pitamo se mi
ali kad se bolje zagledamo u nebo vidimo je svi
noću nam nebo svojom dobrotom obasjava
i svakome novome anđelu na nebu put osvjetljava.

Ivana



Izgubila sam se u gradu,
čije ulice nemaju imena,
tamo gdje ne postoje karte,
tamo gdje ne postoje putokazi.

Izgubila sam se u gradu
koji nosi ime ljubavi,
a samo glavna ulica ime nosi,
glavna ulica je BOL.

I kad prolaziš tim dugim,
mračnim,
bezimenim ulicama
ne znaš što da osjećaš,
SIGURNOSTI ili STRAH

Strah prema nepoznatom
što se krije iz ugla
i nikad ne znaš što te čeka,
jer ne znaš ime sljedeće ulice.

Znaš samo
da jednom ćeš otići,
a moraš proći kroz glavnu ulicu,
ulicu BOLA, PATNJE i SUZA
i ne znaš što te poslije čeka

...uz vas sam....Ivana



ZVJEZDICA
Pogledah noćas u zvijezde
i…vidjeh te tada,
predivnu sa kovrčicama nestašnim
osmijehom predivnim;
u ljubavi cvala si,
pravo srce bila si…
Srce, sa srcem još ljepšim
kojeg nosila si kao mamin dar.
Mamino zlato bila si, znaj
njene ljubavi krasio te sjaj.
I sad kad se u nebo zagledah
tražim najljepšu zvijezdu
jer, ljepotice moja,
ti si najljepši dar neba…
Samo, sada ipak nisi tu
mama ne može mirisati tvoju kosu;
suze padaju jedna za drugom
i kad suza više nema.
Misli lete k tebi
penju se dugama šarenim,
a ti, srce mamino,
pazi na svoje najmilije
čuvaj ih i ljubi sa visina
svojim nevinim usnama

Stelici od Milene



I close my eyes,
Then I drift away
Into the magic night.
I softly say
A silent prayer
Like dreamers do
Then I fall a sleep to dream
My dreams of you.

In dreams I walk with you.
In dreams I talk with you.
In dreams you’re mine.
All of the time we’re together
In dreams.

But just before the dawn
I awake and find you gone.
I can’t help it, if I cry.
I remember that you said goodbye.

It’s too bad that all these things
Can only happen in my dreams
Only in dreams
In baeutiful dreams.

Roy Orbinson



Here With Me
I didn't hear you leave
I wonder how am I still here
I don't want to move a thing
It might change my memory
Oh I am what I am
I'll do what I want
But I can't hide

I don't want to call my friends
They might wake me from this dream
And I don't wanna leave this bed
Risk forgetting all that's been

I won't go
I won't sleep
I can't breathe
Until you're resting
Here with me
I won't leave
I can't hide
I cannot be
Until you're resting
Here with me

By Sarah Brightman





Vrijeme je u oblacima,
a ja sam u njemu...
Zamisli: ne postoji,
a odlucuje o svemu!



MOLITVA

Sto htjedoh reci, davno sve sam
U djetinjstvu jos reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat jos mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Sto sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li cemo stici
Na vrhove il past u bezdan
Mi moramo tek ici, ici
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!

O dobri Boze, ako one
Zvijezde sto sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U ocajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oci kao lane,
Od buducih joj dana crnih
Ucini, Boze, svijetle dane!

Sve zvijezde sto joj zivot mrace,
O dobri Boze, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znace
Besanih noci sijede vlasi.
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako neces da ih zgasis
I ako iskusenja treba,
Ti moras, Boze, da je spasis
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj zivot zgadis,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustis ruku na nju,
Spusti je samo da je gladis!

Dobriša Cesarić



MOJA MAMA

Sve se okrece oko moje Mame,
sve se okrece zbog ljepote njene:
Tata se okrece,
Zemlja se okrece,
Sunce se okrece
A Mama se okrece samo oko mene .







KĆERKICE

Davno,
Bile smo prijateljice.
Do kobnog trena
Te proklete noći.

U tmurno jutro,
Iz sna me prenuo
Oštar zvuk.
Drhtav glas
Sa druge strane:
«Mrtva je.»

Mislila sam
Ta šala je,
Nazvala svoje.
Kao oštrica,
Rasparale me riječi:
«Istina je.»

Pala sam
U suzama gorkim.
Preklinjala Boga
Da se iz more probudim.

U dvorani svijetloj,
Toga dana,
Bezbroj svijetla svijeća
I bjeline cvijeća.

Teškim korakom,
Shrvana od boli,
Prilazim tvom
Tronu pobjedničkom.

Tako lijepa,
U idili cvijeća,
Poput princeze kakve
Očuvanog tena.

Pred tobom,
Hrabrom ratnicom,
Ja sićušna
Slamam se poput
Srca napola slomljena.

Uz bolne jecaje
Suze moje
Umivaju blijedo lice tvoje.

Zadnji puta
Želim te dotaknuti.
No ruke su mi tako teške.

Skupim svu snagu,
Pogladim te
Po licu ledenom,
Dajem ti zadnji poljubac
Uz bolni vapaj.

Slomljena,
Pratim te do
Vječnog
Tihog Doma tvog.

Bacam ti ružu…
I trčim…

Tvoj osmijeh,
Tvoj miris,
Vedrina tvojih sjajnih očiju…
Ništa od toga,
Ne hrabri me svakim novim danom.

Ali ti,
Anđelčiću moj,
Živiš sa mnom,
U srcu mom shrvanom,
Do trena
Ponovnog susreta,
Vječna zvijezdice Stelice.

tuzna



I Grieve

it was only one hour ago
it was all so different then
there's nothing yet has really sunk in
looks like it always did
this flesh and bone
it's just the way that you would tied in
now there's no-one home

i grieve for you
you leave me
'so hard to move on
still loving what's gone
they say life carries on
carries on and on and on and on

the news that truly shocks
is the empty empty page
while the final rattle rocks
its empty empty cage
and i can't handle this

i grieve for you
you leave me
let it out and move on
missing what's gone
they say life carries on
they say life carries on and on and on

life carries on
in the people i meet
in everyone that's out on the street
in all the dogs and cats
in the flies and rats
in the rot and the rust
in the ashes and the dust
life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

it's just the car that we ride in
a home we reside in
the face that we hide in
the way we are tied in
and life carries on and on and on and on
life carries on and on and on

did I dream this belief?
or did i believe this dream?
now i can find relief
i grieve

Peter Gabriel



Izgubljena duša

Želim plakati,
ali suze kao da ne žele poteći.
Skrivam svoju tugu
dok mi srce roni suze i plače.
Zašto je život tako kratak?
Zašto Bog oduzima ljudsko blago?
Zašto umiru oni koji su potrebni drugima?
Moje srce duboko je u sebi zatomilo tugu,
tražeći utjehu i puštajući razum
da skriva sve njegove suze.
Šuteći,
slušam kobne zvukove crne melodije
koju sviraju suze žalosti tražeći utjehu.
Žalost je u trenu obavila sva srca
i kao eksplozija probudila
sve već zaboravljene osjećaje.
Zar je potrebna smrt
da bi nas netko napustio?
Zar je ta duša morala otići
bez povratka i bez oproštaja,
zar je morala napustiti svoje voljene?
Onako mlada,
sa životom pred sobom,
s obitelji koja je živjela s njom i zbog nje.
Zašto je morala umrijeti?
Širila je dobrotu svojim riječima,
svojim pogledom i svojim lijepim likom.
Iako je više nema
u našim srcima
ostavila je neuništiv pečat svoje dobrote
koji nikada neće izbljedjeti.

Andrijana 24.04.08.